Čudesna Hercegovina: Vodopad istup visok preko 200 metara i naramče u kanjonu!

 

Slap ima više kaskada

   Nakon viđenog u kanjonu Radimlje i Svilice potenciramo - ima mnoštvo lijepih kutaka na Zemlji, ali ljepše i raznovrsnije od zemljice Hercegovine nema! Bio bi to siže viđenog na putu od sela Barani do vodopada Istup. Ali avaj, Hercegovci, sa svih strana, obično tuđe vide i slave, a svoje ne poznaju i do njega ne drže pa se posvuda kao u kanjonu Radimlje, može naći plastičnog otpada, na sreću na toku Svilice ga ne vidjesmo. Nadamo se da će tako i ostati.

                                                       Taksiranje do Istupa

   Čemu ovakav uvod? Pitasmo znanca Stočanina kako do Istupa doći, reče da je čuo za taj vodopad, ali baš nije siguran. Srećom kolega novinar prof. Ivo Raguž reče da je on nekada davno, 1982. – 1983. godine, s prof. dr. sc. Mirom Palametom, oba u mirovini, radio na otkrivanju tog bisera prirode. Ivo nam  reče da dvojica taksista prevoze znatiželjnike pa se mogu angažirati. Naravno, reportaža iz taksija nije dolazila u obzir.

Zamrznuta voda u kanjonu Radimlje 

   Srećom nebo se smilova pa nagodismo na sunčan dan. U tandemu s Vinkom Hercegom, arheologom iz hobija, krenusmo  iz Ljubuškog do Stoca, a onda strminom čini se da je nagib ne 8 ili 15 nego 25 posto! Uz taj uspon poželjno je ne sresti auto iz suprotnog smjera, međutim kad se stigne do Barana sela na padini planine Hrgud punog badema, sve se zaboravlja. Nakon provlačenja puteljkom kroz selo susretljivi Mustafa Bešo objasni gdje ćemo ostaviti auto i kuda ići. Tako i bi, Mustafi hvala.

Radimlja u gornjem toku

   Iznenadili smo se temeljito urađenom makadamu, kasnije od kolege Raguža doznasmo da je pravljen 1910. godine, navodno na preporuku cara Franje Josipa. Prošli smo kraj više oštećenih gomila, pa zanimljivog lokaliteta Sedlo i udarili kroz kanjon Radimlje. Tek što smo prošli koju stotinu metara dočeka nas ledena ploha, voda smrzla, tvrda k'o beton. Ništa čudno jer se oko nas već dižu bedemi brda, zrak iz usta magli. Držimo se puta povremeno i korita Radimlje kroz koje nadolazi voda. Nevolja su slabi „opanci“ pa se uz preskakanje preko oblutaka čarape kvase. Dok gazimo uz korito putem iz dubine kanjona prolazi automobil. Pomislismo taksi dovezao znatiželjnike poput nas.

Raskrižje desno prema izvoru Radimlje - lijevo prema vodopadu

   Proizvoljno od Barana pa do table sa smjerokazom za istup ima 3,5 do 4,0 kilometra. Skrećemo lijevo, čudimo se - šipci, smokve ima i panjeva loze, niz blagu strminu otkrivamo i agrume. Otkud to? Na ulazu u kanjon led, gore se nebo vidi samo s glavom u vodoravnom položaju, ali nastavljamo jedući nar, crno crvene boje. Gacamo kroz Svilicu do Istupa koji je udaljen nekih 800 metara. Mala čudesna rječica s pravom nosi to ime. Kanjon s podnošljivim usponom s lijeve raslinje i kamenjar s desne izvori, čarapi se kvase kroz „opanke“, ali ne odustajemo, očarani tim kutkom netaknute prirode!

Davno izgrađeni kanal za navodnjavanje

   A, onda se ukaza on – Istup, vodopad kao iz bajke, hučeći je samo za velikih kiša ili topljenja snjegova, sada se voda slijeva sa kaskade na kaskadu i pada u jezerce, pijemo i umivamo se u vodi, do nas se kroz usjek probija i sunce. Kažu da je Istup visok preko 200 metara, s pozicije na kojoj smo bili čini nam se nekih 40-ak metara, ali ne vidimo što se iza brda valja. Tamo su istoimeni izvor i mjesto Ljubljenica. U nedostatku vode južna strana slapa je presušila. Jedući uživano u tišini, čuje se samo voda. Istup ni tih oko 800 metara do njega se ne mogu opisati, to treba doživjeti. Nakon dobrih sat vremena krećemo nazad, klizave stijene spust je teži od uspona. Divota, pažnju na par mjesta privlače kamene gromade, pretpostavljamo da su se survale u travnju 2022. prilikom zemljotresa. Pažljivo motrimo, s te sada lijeve strane put nije bezopasan, pojedini kameni blokovi ako krenu…

Jedna od brojnih kaskada na Svilici

   Jesu duboki kanjon Radimlje, potočić Svilica i vodopad Istup čudesni, ali ništa manje nije čudesan voćnjak agruma, u dubokom kanjonu, gdje zimi nema više od 3 – 4 sata sunca, južno od njega smrznuta voda? Ne vjerujemo svojim očima kivi, kunkvat, mandarine, klementine, naranče, na niske temperature osjetljivi grejp…?! Beremo i probamo, iz poštovanja prema vrijednom gazdi koji je napravio i sustav za navodnjavanje, samo komad – dva. Nevjerojatno! Razmišljamo kako bi tu trebalo dovesti stručnjake za agrume da razjasne kako u tako dubokom kanjonu još na osojnoj strani rastu agrumi?

                                              Pedijatar Hasan u kanjonu uzgaja agrume!

   U povratku nije nam promaknuo ni arheološki zanimljivi Gradac u Arheološkom leksikonu BiH, regija 20, str 176. čitamo „rimsko utvrđenje“. Prati nas izgubljeni lovački pas, stižemo u Barane. Od Ahmeta Beše doznajemo da je vlasnik automobila s kojim smo se jutros mimoišli, ujedno i vlasnik voćnjaka nije agronom nego 77-godišnji dr Hasan Velija, poznati pedijatar, koji ima ordinacije u Stocu i Mostaru. Od Ahmeta doznajemo da je svaka od 20-ak kuća u Baranima imala zemlju na tom području, sijali su, povrće sadili… i svi napustili osim doktora Hasana.

Tekst i foto: Dušan Musa

Vinko Herceg strastveni ribič - u Svilici nema ribe

Slika otkriva gornju kaskadu

Omanule kiše - završni dio vodopada

Stijene prijete - na usponu do Istupa trena biti oprezan

Prizor koji ostavlja bez daha-agrumi u kraškoj nedođiji

Mandarine rodile bolje nego u Neretvi

U kanjonu raste i na hladnoću osjetljivi grejp

Silazak je teži od uspona

Poštovani pratitelji bloga "Ercegovina u slici i rijeci" za vas novogodišnja sekvenca sa jednog od bisera Hercegovine. Naravno, bit će još sličnih iznenađenja u godini koja poče!