Neobična zanimanja: Ilija već oko dva desetljeća bere bršljan, sve se otkupi, a dnevno zaradi i do 350 maraka!
Ilija Vukasović na svakodnevnom isplativom poslu |
Spuštajući se strminom prema selu Glavska o
kojem ćemo drugom prilikom koju reći, nismo ni pomišljali na iznenađenje i
pravo otkriće što sve Hercegovci rade kako bi popunili kućni proračun.
Znatiželju nam je privuklo nekoliko kuća sa 'solarima' što znači da tu ipak ima
života. U pri mah nismo primijetili nisku parkiranih automobila ekipe deminara.
Jasno, dok vidiš deminere moraš ići strogo putem i ne vršljati kraškim gustišem.
Zamišljamo kako se osjećaju ljudi koji su tu nekada živjeli, a tridesetak
godina nakon rata očito nisu sigurni mogu li i do svojih bašča doći? Dok promišljamo,
pred nama se ukaza čovjek, nagnut preko zida obraslog bršljenom.
Od Trebinja do Sarajeva
Što će čovjek u bršljanu, pomislih, sjetih
se da je i otrovan i ljekovit? Kad spazih i vreću dobrano napunjeni listovima ove
biljke penjačice, poraste znatiželja. Na upit – što bere lišće, susretljivi
Ilija Vukasović, poče za mnoge Hercegovce neočekivanu priču:
„Ovo je „brštan“ bere se godinama, ide u
izvoz za Njemačku, služi za proizvodnju sirupa za kašalj, doba cijena, ali malo
'ko bere“. Čim spomenu cijenu pitamo – koja je, a Ilija nastavi:
-Cijena je od 2 do 3,5 KM, po dvije se
otkupljuje u Trebinju, a po tri i po u Sarajevu i Stocu, pa sada gdje se
isplati. Ja gonim u Stolac ha, ha, ha…, je dalje, ali marka i po je marka i
pol, po kilu!“, kaže interesom za njegov posao raspoloženi Ilija, pa nastavlja
priču o svom „poslu“:
Zimi Ilija dnevno zna ubrati i po 200 KM, na bršljenu |
-Ja radim ovaj posao ima osamnaest godina,
radio sam u telekomu, u penziji sam, ovo mi je hobi. Berem svakakvo bilje.
'Brštana' se dnevno može ubrati od 50 pa do 120 kila. Dobro sad je kratak dan,
hladno je izjutra, kasno se započne, u ovo doba jedno 60 do 80 kila, tako, a
brao sam i po 120 kila!“
-Čekajte da pomnožimo, velimo Iliji, sto
kila po tri i pol marke, dnevnica 350 KM?
-Tako je, a imaš 20 do 30 KM troškova, tu ti
je to, dobra dnevnica.
-Nije dobra, nego zapadnoeuropska?
-Jes, jes, nema ni Njemačka ha, ha, ha…, ali
neće niko da bere, svak voli gospodski život. Mi stariji više ostarismo, mladost
neće, govorio sam sve redom, zovu i otkupljivači zivkaju, ali rijedak slučaj, a
roba se traži. Od sto i kusur koliko nas je bilo nazad pet, šest, deset godina,
nema sad petero, šestoro u vrh glave, što se tiče Trebinja. Ima još u Ljubinju
dvije, troje, u Stocu četvero petoro i ništa više. Bere se sve, „brštan“,
kadulja, pelin, vrijesak, smilje…
Stanica za otkup ima na svakom koraku, u
Trebinju tri, u Ljubinju i Bileći po jedna, u Stocu, dvije u Sarajevu ima
pešes…, potražnja je ogromna. Non stop čitavu godinu imaš posla, 'ko će se
bavit ovim poslom, prestane jedno ide drugo, ove ljekovite trave. Evo, zimi se
bere brštan, pa onda na proljeće idu pelin, cmilje, sve ljekovite trave sve se
otkupljuje. Preko ljeta, kadulja najviše, pod jesen vrijesak…
-Ima li odmora?
-Ima posla cijelu godinu, kad se umoriš,
odmori.
-Nakon svega što ste kazali nama je čudno da
nema više berača?
-Strašno, i mene to čudi. Omladina ode, mi
stariji ostarismo. Meni je ovo zanimljivo, i volim, zavolio sam, psihički odmor,
a i korisno. Ne trebaju tablete za
živce, ovdje se odmoriš k'o Bog.
Dok smo razgovarali Ilija je napravio mali predah |
Vrijedni gospodin Ilija potegne tridesetak
kilometara od Trebinja do Glavske, međutim dodaje da je njegov „radni“ rajon
cijeli jug Hercegovine od Neuma do Glavske i Bijele, dužinski ugrubo stotinjak
kilometara! Zna najbolja nalazišta pojedinih ljekovitih biljaka, samo u poslu
nema društva.
Bršljan
živi do 1000 godina!
A što se bršljana tiče zaista neobična
biljka istodobno je i otrovan i ljekovit. Uz ostalo vole ga i pčele koje u fazi
cvatnje na njemu skupljaju nektar, međutim mana tog meda je što se brzo
kristalizira. Kažu da je čak otac medicine Hipokrat vjerovao u iscjeliteljsku
moć bršljana. Od najstarijih vremena
bršljan je bio simbol plodnosti i
besmrtnosti kao biljka koja je jako otporna. U antičkim vremenima često su ga
spominjali kao simbol vjernosti u braku, upravo zbog prijanjanja i omatanja oko
podloge. Još jedno čudo, biljke žive i do tisuću godina, a mogu narasti do
pedeset metara dužine. Da ne bi Ilije, sva ova čuda ne bismo našli u raznoj
literaturi.
Tekst i foto:
D. Musa
Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici!
U ovom dijelu Hercegovine životinje su sigurne od lovaca, ali ne i mina |
Veliki je broj zainteresiranih za ovu temu pa ću tijekom proljetnih mjeseci posjetiti par otkupljivača da vidimo je li sve navedeno realnost i može li se na ovom poslu s malo truda s obzirom da osim dobre obuće ne treba drugi ulog, nešto zaraditi.
OdgovoriIzbriši