Čapljinski pčelar i boksač Nikola Matić. Matičnu mliječ prodajem izvan BiH, u Hrvatskoj pa i u inozemstvu!

 

Nikola s prijateljem u pčelinjaku

   Podatak da je toplotni val manje-više u cijeloj Bosni i Hercegovini, s kraćim oscilacijama, trajao punih 58 dana, sugerira da niti jednoj djelatnost koje zavise od neba nisu cvjetale ruže. Jedan od takvih je i pčelarstvo. Vijesti o lošim pašama kao koje su izravna posljedica suše, kolaju ne samo među pčelarima nego i u javnosti. Za relevantne podatke potražili smo Nikolu Matića, iz Dračeva, jednog od čapljinskih pčelara novog vala. Na upit o svom afinitetu i stanju u pčelarstvu Nikola inače još uvijek i aktivni boksač, kaže:

                                                       Pomažu i prijatelji

   „Ja sam prezadovoljan što se tiče pčelarstva, našao sam se tu više nego u boksu tako reći ha, ha, ha…,  iako je meni boks na prvom mjestu. Pčele su stvarno izuzetne, čovjek se odmori družeći se s pčelama. Tako sam i počeo, tražio sam predah od silnih putovanja, mečeva i svega, ali sada je to postalo ozbiljnije. Radimo doslovno sve u pčelarstvu, ne smije se žaliti, jet tko hoće u pčelama raditi, taj može i napravi posla. Kad je i lošija godina opet se može napraviti posla i zaraditi, jer u pčelarstvu ima više grana nije samo med. Med je takoreći zadnji, to je ono priroda, što Bog daje, imate u pčelarstvu skupljanje pčelinjeg otrova, zatim matične mliječi, proizvodnju matica, skupljanje polena, skupljanje propolisa, mogu se prodavati i pčelinji rojevi… Može se stvarno fino zaraditi, ali treba raditi, oko pčela zaista ima puno posla.“

   -Čuli smo da se nagurali na dvjesto košnica, obično se kaže da se broj stoke i broj košnica ne govori, je li to istina?

   -Nema to nikakve veze koji je broj, mi imamo stvarno preko dvjesto pčelinjih društava. Kažu da je pedeset pčelinjih društava jedno radno mjesto. Trenutno radimo ja i supruga Mia, ali priskoče nam u pomoć i prijatelji. Što se tiče proizvodnje matica, tu imamo skoro 400 oplodnih društva tako da sve skupa iziđe na šesto. Kad kažeš šesto, treba se zamisliti ha, ha, ha…, međutim oplodnjaci su manje košnice, brže se radi, dosta brže nego veliko društvo koje iziskuje malo više posla. Kad se otvori košnica treba se zadržati na njoj pet minuta, neka zahtjeva deset, neka i dvadeset minuta, sve ovisi što se zatekne, ali ako je sve u redu, sve zdravo, onda to ide vrlo brzo.

Iako alergična na ujede, Mima Matić obožava raditi u pčelinjaku 

   -Vi ste iznenađujuće razgranali posao od našeg zadnjeg razgovora?

   -U pčelarstvu tko se imalo razumje može se što bi rekli, igrati s pčelama, pogotovu ako ima unosa iz prirode tada se u pčelama može raditi što god hoćete. Za proizvodnju matica trebaju manja društva jer ide brža oplodnja, što je veća košnica sporija je oplodnja, tako da mi za proizvodnju matica imamo te oplodnjake, kako ih zovemo, tu se matica oplodi recimo za deset dana, dok je za oplodnju normalno petnaest do dvadeset dana. Mi smo stvarno usavršili te stvari.

   -Lijepo je čuti da vam u poslu pomaže supruga, kod nas je nekako uvriježeno da je pčelarstvo muški posao?

   -U svijetu pčelarstva ima dosta žena koje se bave pčelarstvom. Moja supruga je to prihvatila čini mi se više nego ja, ali ona ima mali problem – malo je alergična na pčele. Međutim, usprkos tome radi sve sa mnom u pčelama, jako je hrabra. Imam prijatelja koji su alergični pa ne smiju blizu pčela, ona sa mnom radi kao da nije alergična. Nekad kad je ujede, dogodi se to, mora se dogoditi, jer mi stvarno puno radimo u pčelama, ima problema usna, lice natekle malo više, dok mene kad ujede dvadeset pčela kao da nije ni jedna. Ona ima problema, medicinske je struke pa ide sa mnom svaki dan, zaista se bori. Ne tražim je to od nje, ali ona hoće“, naglašava gospodin Matić, te na upito o sezoni nastavlja:

Pčele na planinskoj ispaši zbog medvjeda ograda od žica s električnim naponom

   -Ova godina, tko je malo više vozao kao mi išli smo od Modriče, Popova polja, trenutno smo u Glamoču. Obišli smo čitavu BiH da bi napravili jedno vrcanje. Međutim, ima prostora za ove druge proizvoda kao što je matična mliječ koju trenutno radimo samo ja i Anastazije Pažin iz Doljana, propolis, pa pčelinji otrov… Ima prostora u pčelarstvu, samo treba malo više raditi, više vremena posvetiti, treba imati volje.

                                 Sporedni proizvodi su izlaz iz krize u pčelarstvu

   Na upit – može li se od sporednih pčelinjih proizvoda održati posao i u godinama loših paša, agilni Nikola, kaže:

   „Što se tiče sporednih proizvoda mi se i baziramo na sporedne proizvode. Ja od kada pčelarim uvijek sam se bazirao na te kako kažu, sporedne stvari. U stvari meni u to od početka bile glavne stvari, matična mliječ mi je bila prva koju sam proizvodio, kasnije sam radio matice, na kraju i pčelinji otrov. Med mi je - ako što bude, ja izvadim, ali ako ne bude za mene ne vadim ništa ostavim pčelama da imaju što više. Ja napravim posao sa matičnom mliječi tako, da je meni med - ako Bog da, meni dobro. Mi radimo proizvode koje nisu tako reći, ovisni o prirodi. Matičnu mliječ proizvodim ja, i koliko hoću napravim, dok med ne mogu proizvesti to bude baš - kako Bog da.

   Ovaj po svemu neuobičajeni čapljinski pčelar kaže da je matična mliječ tražen proizvod kojeg plasira ne samo u BiH nego i Hrvatskoj, a ljudi ga nose i u inozemstvo. Služi za podizanje imuniteta, apetita za djecu i onkološke bolesnike itd. Što se pak, medonosne sezone tiče Matić konstatira:

   „Mi smo prezadovoljni, meda smo izvadili nešto, nadao sam se i očekivao više, ali što je tu je, dok smo ostale proizvode odradili prema planu.“

D. Musa (Večernji list)

Jedna od ovogodišnjih skromnih paša

UPOZORENJE

Nikakvo preuzimanje teksta ne dolazi u obzir! Prepisivači, ne glumite jazavce, iziđite među ljude, u protivnom slijedi vam sudbina Kočićevog junaka.