Nogomet: Marko Čuljak golgeter Ljubuškog se vratio u matični klub da bi igrao centarfora

 

Marko Čuljak tami dres, u borbi za loptu

   Nekako usporedo s gospodarskom krenula je i svojevrsna nogometna globalizacija. Teško je odvagati njezine učinke. Međutim ono što je vidljivo male sredine i mali klubovi ostali su bez  igrača koji su na svom umijeću vukli generacije. Kao po nekom pravilu bili su to rasni strijelci. Lokalni ljubimci Ljubuškog iz momčadi Sloge, trenutačno NK Ljubuškog, bili su primjerice Edo Džajo, Alija Jakić, ranije Čitlučanin Zdravko Ostojić…, u pravilu vrsni strijelci. Ove sezone na ta vremena podsjetio je 21-godišnji Marko Čuljak. U stvari ova storija ne bi ni ugledala svjetlo dana da nismo čuli kako se Marko u matični klub vratio igrati kako se to nekad govorilo centarfora, odnosno kako se to nogometu prije njegove globalizacije, govorilo nositi karizmatičnu „devetku“.

   „Moja želja u nogometu bili su i ostali golovi. Međutim, od samih početaka često nisam bio u prilici igrati na poziciji isturenog napadača. Prije početka ove sezone odlučio sam se vratiti u matični klub kako bi konačno igrao ono što želim – napadača. Pretpostavljao sam da ću imati i odgovarajuću minutažu, jer svakom igraču je olakšica kad zna da će biti starter“, priča Marko, pa na upit – je li zadovoljan ostvarenim nastavlja:

   „Jesam, bio bih i prezadovoljan da se nije dogodila ozljeda. U prvenstvenim utakmicama postigao sam 18 golova, a imao sam i sedam asistencija. Jedan pogodak sam postigao i u kup utakmici protiv Stupčanice. Bio sam u zamahu protiv Neuma u 23. kolu postigao sam dva pogotka, a onda je je došla ozljeda – istegnuće kolateralnih ligamenata. Nadam se da ću biti spreman odigrati utakmicu zadnjeg kola protiv Čapljine. Možda to bude i oproštaj u ovoj fazi moje karijere“,  veli ovaj mladi nogometaš Ljubuškog iza kojeg je vrlo dobra sezona, treći su na ljestvici iza Kruševa i Brotnja s 51 bodom.

Marko Čuljak -teško uskladiti želje i projekcije trenera

   Kao i većina današnjih nogometaša i Marko je počeo rano trenirati kaže „s osam godina“ u NK Bigeste, kasnije Slogi, kako su se sve zvali ljubuški klubovi, te na koncu za NK Ljubuški:

   „Prvi trener bio mi je Franjo Vasilj zvani Profa, dobar trener od kojeg se imalo što naučiti. Kako sam bio malo viši od ostalih počeo sam kao desni bočni, međutim i kao bek bio sam najbolji strijelac. Samoinicijativno sam iz Bigeste otišao u Zrinjski gdje sam trenirao pola godine dok me nisu zamijetili i s braniča me prebacili na poziciju napadača. Treneri su mi bili Draženko Bogdan i Romeo Mitrović. Sad kad se osvrnem mislim da mi je treniranje u Zrinjskom i pohađanje osnovne škole u Ljubuškom, bila greška trebao sam prijeći u Mostar, a ne vozariti. Kad sam prešao u kadete nisu mi više dali igrati u napadu, pa sam otišao u GOŠK gdje sam ostao pola sezone, kao kadet igrao sam za juniore. Bilo je dobro, ali je došla ozljeda pa operacija nakon koje sam se vratio u Ljubuški i kao junior igrao za prvu momčad.

   Jednu sezonu smo bili odlični, 2021. godine smo bili prvaci Druge lige – jug, a naredne smo pali. Iz Neretvanca su došli po mene, stvarali su ekipu od mladih igrača Zrinjskog, Dinama i Hajduka. U prvoj polusezoni bilo je dobro, mada sam igrao na krilu postigao sam šest pogodaka, a onda je u polusezoni otišlo deset igrača pa smo u nastavku pali. Iz Opuzena sam prešao u Neretvu iz Metkovića. Cijelu sezonu sam igrao na krilu, to mi je dosadilo i odlučio sam se vratiti u Ljubuški.“

   Uz Marka dres Ljubuškog u nosi i njegov mlađi brat Antonio, koji je trenutačno također ozlijeđen. Međutim, na terenu ide stopama brata, u tekućoj sezoni postigao je sedam pogodaka. Iako  preferira igranje u vršku napada sudeći po uzoru Marko ne želi statičnu ulogu.

   „Uzor mi je Mario Mandžukić, borbenost, golovi, trčanje to je ono što želim u nogometu. Vjerojatno ću otići iz Ljubuškog, ne zbog sredine, nego što nakon petnaest godina treninga želim dalje napredovati. Želim više trenirati i igrati, a to se može samo u sredinama koje imaju veće ambicije od mog matičnog kluba“, zaključuje Marko.

   Tako je to s nogometnom tranzicijom, nekad su uzor bili mjesni golgeteri, koje je pojelo vrijeme, a danas su to nogometne zvijezde s tv. ekrana.

Tekst: D. Musa

Gdje je lopta kao da se pitaju Marko Čuljak, tamni dres, i njegov čuvar