Trnak sin hercegovačkog krša, za samo desetak godina postao najprestižnije vino Hercegovine, cijena butelje 40 - 50 KM

 

Predstavnici tvrtke "Domano" iz Domanovića na Trnjak festu u Ljubuškom

   Dobro se sjećam kvrgavih raskriljenih čokota, na kojima su se nekako oko Ilindana pojavljivale prve ljubičaste bobice. „Grožđe šara“ bio je izraz za tu pojavu. Baka je govorila da je vinograd sađen 1917. godine, kada je djed izbio na otpust iz Velikog rata kako se u to vrijeme govorilo za Prvi svjetski rat. Naravno kao podloga sađena je divlja loza tzv. jablanka, moćnih žila koja se između kamenja probijala kroz suhoparnu crvenicu. Čokoti koji bi našli put između kamenja vremenom su strčali poput jarbola, lokalno - loza se razvodila, dok su trsovi koji nisu uspjeli savladati kamenitu podlogu ostali mali narodski „udžurasti“. Trnjak se tada zvao trnak, a govorilo se da imaju dvije sorte bekijski sitnije bobe i manjeg grozda, ali rodan i obični nešto krupnijeg zrna. Mislim da razlike između njih nije bilo – razliku je činila podloga, bolja zemlja krupnije zrno i grozdovi.

                                               Otkup grožđa mijenjao pravila

   Potrajao je taj vinograd dobrih sedamdesetak godina. U međuvremenu u modu su ušle neke druge rodnije sorte, što je dijelom bila i posljedica otkupa kojeg je vršila tadašnja Vinarija Ljubuški. Za stolna vina vinariji nije bila važna kvaliteta, gledala se količina, odnosno kilaža grožđa. Umjesto „trnka“ sadili su se razni plavci tako su ih zvali, što ne znači da imaju neke veze s istoimenom sortom, pomalo blatina, vranac i kamuša (Alicante Bousche), zatim od bijelih – smederevka i slične sorte koje su bile rodne i imale dobar „otok“. Uglavnom, „trnak“ se povukao u okrajke i gotovo iščezao. Međutim, „zaboravljeni sin“ vratio se na velika vrata početkom prošlog desetljeća. Mislili smo slučajno, međutim bilo je za to i opipljivih razloga.

S trnjkom nema sale sto pokazuje i cijena

   Ispitujući autohtone i udomaćene crvene sorte na imanju tadašnjeg „Agroherca“ u Višićima, 2007. i 2008. godine, stručnjaci Federalnog agromediteranskog zavoda (FAZ-a), ustanovili su da trnjak ima najbolje parametre kada su u pitanju šećeri i kiseline u grožđu. Godine 2008. imao je rekordnih 26 posto šećera! Uglavnom, prema analiziranim parametrima stručnjaci FAZ-a – ing. Drage Tomas, ing. Maria Leke i dr. sc. Mire Barbarića, su ustanovili da je poredak pet analiziranih i udomaćenih sorti sljedeći: 1. Trnjak, 2. Vranac, 3. Kambuša (Alicante Bouchet), narodski kamuša 4. Plavka, 5. Blatina. Za ljubitelje vina posve neočekivani poredak! Trnjak se od oprašivača blatine prometnuo u lidera! Prva je na tržište s trnjkom izišla „Vinarija Nuić“ iz Ljubuškog, a slijedile su se ostale. Najstarija u Hercegovini „Vinarija Čitluk“ podigla je vinograd od osam hektara i počela proizvoditi monosortno vino od trnjka. Prema viđenom na drugom „Trnjak festu“ u Ljubuškom cijena vina od trnjka kreće se od 40 do 50 KM za litru! „Zaboravljeni sin“ krša prometnuo se u lidera.

   Istraživanje vina od trnjka od strane stručnjaka FAZ-a koje je na „Trnjak Festu“ prezentirao ing. Mario Leko, u razdoblju od 2016. do 2023. godine bila je novi poticaj trnjku, pa je tako berba 2016. imala rekordnih 15,20, a u najslabijom 2023. godini 13,79 volumnih postotaka alkohola, u prosjeku 14,56 što ne može niti jedna druga domaća ili udomaćena sorta!

Trnjak dalmatinskih vinara

   „Trnjak je sorta koja može zadovoljiti najviše organoleptičke standarde i koja svojom kvalitetom i kao monosortno i u različitim kombinacijama s drugom vodećim sortama apsolutno popunjava paletu vrhunskih vina juga Hercegovine i Dalmacije“, konstatirao je u izlaganju, ing. Leko.“

   Sorta trnjak je bila zaboravljena i u Dalmaciji. Ivica Erceg vlasnik „Vina Erceg“ iz Podprologa u općini Vrgorac, na tu temu kaže: „Forsirale su se rodnije sorte plavac i babić o trnjku se nije ni govorilo. Ja sam sortu obnovio uzimajući kalemove iz napuštenog vinograda. Trnjak sam kalemio na sortu babić staru 21 godinu. Sada imam 2.800 loza koje po čokotu daju od 0,8 do 1,0 kilograma, a vino je k'o grom.“

   Sličan slučaj je i s vinarijom „Vina Govorko“ iz Metkovića, koja ima vinograd u Dusini kod Vrgorca. „Trnjak je bio baš zaboravljen i ja sam se bavio drugom sortama, a onda sam prije šest, sedam godina posadio vinograd. Nisam se pokajao, za trnjak na tržištu nema problema“, konstatira voditelj ove vinarije Petar Govorko.

                        Trnjak trenutačno u Hercegovini i jugu Dalmacije proizvodi 26 vinarija!

   Podatak da je na drugom po redu „Trnjak festu“ u Ljubuškom vino od trnjka, izlagalo čak 26 vinarija iz Hercegovine i Dalmacije, jasno govori u kojoj mjeri je trnjak uzeo maha. Zanimljivo prve retke o trnjku, uopće, prije nepunih 30 godina, napisao je prof. Nikola Mirošević. Pišući o trnjku Mirošević je 1996. godine konstatirao da je „vino trnjka užitno, skladnog okusa, specifičnog mirisa, tamne rubinske crvene boje“, navodi ing. Leko.

Vinarija Čitluk s Teutom uskočila u vlak koji vozi k uspjehu

   S obzirom na sve navedeno nije nikakvo čudo što je drugi po redu „Trnjak fest“ u Ljubuškom, bio pravi praznik vina i dobrog raspoloženja. Vina smo razgledali i probali, ponešto i naučili i zaključili „nije moda za svakoga“, zbog nje umalo ostadosmo bez sorte koja se može nositi s najkvalitetnijim svjetskim crvenim vinima! Naravno, hercegovačkom vinogradarstvu trebaju i blatina i žilavka, kojoj bi se prema riječima ing. Leke mogla priključiti još jedna autohtona bijela sorta medenka. Treba biti hrabar kao i s trnjkom i krenuti, a onda uživati.

   Podsjećanje na obiteljsku tradiciju s početka teksta, nije da se potpisnik ovih redaka napravi važan, nego zbog činjenice da se vidi da je trnjak, odnosno trnak kako su ga zvali, a i danas zovu stariji Hercegovci, autohtona sorta Hercegovine. Nisu prije stotinu i kusur godina naši preci imali kuda ići po sorte loze nego su kalemili ono što im je bilo na dohvat ruke, a to je očito NAŠ trnak!

Tekst i foto: D. Musa

Trnjak se može nositi s najmoćnijim crvenim vinima na svijetu!

U P O Z O R E N J E

S obzirom na dosadašnje preuzimanja mojih tekstova bilo iz Večernjeg lista, bilo s bloga ercegovinausliciirijeci, od strane online medija, dužan sam upozoriti sve koji su to radili, da prekinu tu praksu.

Osobno sam mislio da će ta praksa s vremenom prestati kada pojedini online mediji, odnosno portali, kadrovski ojačaju, međutim moja procjena je bila pogrešna, jer se moje prešutno odobravanje uzima za vječno.

To tako "vječno" ne može ostati, jer je višestruko nespojivo s osnovnim postulatima novinarstva i novinarske etike. Štoviše nije spojivo ni s općeprihvaćenim društvenim normama. Sukladno tomu ističem: 

Prvo, Dušan Musa kao novinar ima redakciju, Večernji list, koja ga za njegov rad i plaća,

drugo, jedne tužiti zbog uzimanja tekstova koji su intelektualno vlasništvo autora, a drugima gledati kroz prste, također je nespojivo s novinarskom etikom,

treće, ovakva praksa je nehumana jer novinar postaje bez svoje volje, intelektualna posvuduša, čiji se tekstovi pojavljuju na dva, tri, pet medija, što stvara krivu sliku i o autoru i o sadržaju,

četvrto, na žalost, većina onih koji preuzimaju tekstove s potpisom ili bez njega, nije uopće registrirana kod Vijeća za tisak i online medije FBiH, pa tako ispada da novinar, u ovom slučaju moja malenkost, radi na crno itd.

Molim vas oslobodite me te prakse! 

Želim vam uspjeh u radu, možete se obratiti za pomoć, ali bez preuzimanja sadržaja. Tekstove do daljnjeg može shodno poslovnom dogovoru preuzeti samo čapljinski Đaka city i moja bivša kuća Radiopostaja Čapljina!

Ovo upozorenje vrijedi od 17. lipnja/juna 2024. godine, točno u podne. U slučaju povrede mojih prava znate što slijedi - pravni postupak, a ono što kao novinar pišem, čitatelji mogu naći na portalu Večernjeg lista, www.vecernji.ba  ili na blogu ercegovinausliciirijeci