Jesen pozna: Dok snjegovi ne padnu po Bosni, neće se pomaknuti prodaja na veletržnici u Hercegovini

 

 Ilija Jurković lijevo s prijateljem, pokazuje izvrsne domaće kavode

   Klasični jesenji dan koji podsjeća na stihove pjesme iz nekadašnjih školskih udžbenika - Raskaljani puti, kišoviti dani, lišće vene, žuti, na okisloj grani… Upravo na takvo ozračje ovih dana u predahu kišnih razdoblja, izgleda čapljinska veletržnica u Tasovčićima. Uglavnom zaključani boksovi, spušteni zastori na kućice poljoprivrednika i stalnih prodavača. Umjesto ljetne vreve, tišina, u kojoj uspijevamo pronaći Iliju Jurkovića poljoprivrednika iz Kako kaže Stare Gabele koji se sprema zatvoriti svoj boks. Pitamo ga – što se događa?

   „Vidiš ništa“, veli Ilija, „stanje nije najbolje, slabo kupaca, vidite sve zatvoreno nema nikoga, nešto bude narudžbi, a bez narudžbi ništa ne bi bilo. Ima nešto i piljara mada je njih mali broj. Robe ima i sada, svake robe, paradajza domaćeg ekstra, karfiola, roga, tikvica, paprika, vidite tridesetak artikala ima ovdje. Toplo vrijeme je bilo, nije bilo ledova, tako da je sve još funkcionalno.

   -Bi li bilo dobro da stegne mraz?

   -Pa, gledajte, glupo je to reć', dok nekom ne smrkne drugom ne svane. Normalno dok snjegovi ne padnu po Bosni i okruženju, neće se dotad pomaknuti prodaja“, kaže Ilija te na upit od kuda sada dolaze kupci, nastavlja:

   „Smanjilo se, ja imam njih par, jedan mi dolazi iz Sarajeva, jedan iz Bajne luke, par tvrtki i još nešto sitno piljara. Ja pripremim robu oni rano ujutro dolaze i voze da im stignu isti dan na pijacu. Ima svega i gore po Bosni, nije bilo ledova ni snjegova u cijeloj Bosni i Hercegovini, a uvozna roba dolazi šleperima svaki dan i onda moraš se boriti sa svim da bi nešto uspio.

   -Nekad ste obrađivali po pet, šest hektara, koliko sada radite zemlje?

   -Sad sam smanji puno, sad obrađujem oko 4,5 duluma plastenika i vani imam petnaestak duluma, to je to. I to mi je puno, možda ću još smanjiti“, konstatira Ilija, te na upit zašto odgovara:

   „Zašto, slabo je i radne snage, ovo što imam radnika taman to mogu obrađivati, ne smijem ni pojačavati ništa, možda još malo smanjiti, da se može stignuti i to je to.

   -Što trenutno uzgajate u plastenicima?

   -Imam dosta toga – salatu putaricu, kristalku, blitvu, mladi luk, sad ću za desetak dana sijati mrkvu. Ima tri, četiri godine sijem mrkvu, imam dobru zemlju u plastenike je posijem i brinem se da dođe ranije od ostalih i tu uspijem nešto, razumiješ. Lubenici više ne sadim, radnice su mi malo starije, a za lubenicu treba i života i dobre radne snage, kamiona, traktora, boksova, čudesa. Ovo mi je lakše, idem na neke lakše stavke, lakše mi je obrati.

   -Vidimo domaće rajčice, od kuda u ova doba?

   -Ima jedan iz od  Ljubuškog i jedan tu iz Višića, dva čovjeka koji imaju plastenike. Vidite kakve, su to je čudo u ova doba da su takve.

   -Lijepo ih vidjeti?

   -Je lijepo ih vidjeti, ali treba ih prodati.

   -Sad kad dođu kupci, je li prije gledaju ovu izvrsnu domaću, ili uvoznu?

   -Ja mislim da kupuju više uvoznu, trenutno, jer rijetko je da u ovo doba ima ovakve naše rajčice, onda su ljudi naučili u ova doba, da kupuju uvoznu rajčicu. Jesen je sada iz uvoza ide većina roba. Dobro je vrijeme ima domaće robe kao i ljeti, ali jedan mraz bit će kraj. Svega imamo kao i ljetos, samo da dođu kupci.

   Umjesto zaključka može se reći da topla kišovita jesen, domaćim povrtlarima krade dane, jedino im preostaje da čekaju blagdane, kada po običaju živne tražnja.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Primjedbe