Jesen pozna: Dok snjegovi ne padnu po Bosni, neće se pomaknuti prodaja na veletržnici u Hercegovini
![]() |
| Ilija Jurković lijevo s prijateljem, pokazuje izvrsne domaće kavode |
Klasični jesenji dan koji podsjeća na stihove pjesme iz nekadašnjih školskih udžbenika - Raskaljani puti, kišoviti dani, lišće vene, žuti, na okisloj grani… Upravo na takvo ozračje ovih dana u predahu kišnih razdoblja, izgleda čapljinska veletržnica u Tasovčićima. Uglavnom zaključani boksovi, spušteni zastori na kućice poljoprivrednika i stalnih prodavača. Umjesto ljetne vreve, tišina, u kojoj uspijevamo pronaći Iliju Jurkovića poljoprivrednika iz Kako kaže Stare Gabele koji se sprema zatvoriti svoj boks. Pitamo ga – što se događa?
„Vidiš ništa“, veli Ilija, „stanje nije
najbolje, slabo kupaca, vidite sve zatvoreno nema nikoga, nešto bude narudžbi,
a bez narudžbi ništa ne bi bilo. Ima nešto i piljara mada je njih mali broj.
Robe ima i sada, svake robe, paradajza domaćeg ekstra, karfiola, roga, tikvica,
paprika, vidite tridesetak artikala ima ovdje. Toplo vrijeme je bilo, nije bilo
ledova, tako da je sve još funkcionalno.
-Bi li bilo dobro da stegne mraz?
-Pa, gledajte, glupo je to reć', dok nekom
ne smrkne drugom ne svane. Normalno dok snjegovi ne padnu po Bosni i okruženju,
neće se dotad pomaknuti prodaja“, kaže Ilija te na upit od kuda sada dolaze
kupci, nastavlja:
„Smanjilo se, ja imam njih par, jedan mi
dolazi iz Sarajeva, jedan iz Bajne luke, par tvrtki i još nešto sitno piljara.
Ja pripremim robu oni rano ujutro dolaze i voze da im stignu isti dan na pijacu.
Ima svega i gore po Bosni, nije bilo ledova ni snjegova u cijeloj Bosni i Hercegovini,
a uvozna roba dolazi šleperima svaki dan i onda moraš se boriti sa svim da bi
nešto uspio.
-Nekad ste obrađivali po pet, šest hektara,
koliko sada radite zemlje?
-Sad sam smanji puno, sad obrađujem oko 4,5
duluma plastenika i vani imam petnaestak duluma, to je to. I to mi je puno,
možda ću još smanjiti“, konstatira Ilija, te na upit zašto odgovara:
„Zašto, slabo je i radne snage, ovo što imam
radnika taman to mogu obrađivati, ne smijem ni pojačavati ništa, možda još malo
smanjiti, da se može stignuti i to je to.
-Što trenutno uzgajate u plastenicima?
-Imam dosta toga – salatu putaricu,
kristalku, blitvu, mladi luk, sad ću za desetak dana sijati mrkvu. Ima tri,
četiri godine sijem mrkvu, imam dobru zemlju u plastenike je posijem i brinem
se da dođe ranije od ostalih i tu uspijem nešto, razumiješ. Lubenici više ne
sadim, radnice su mi malo starije, a za lubenicu treba i života i dobre radne
snage, kamiona, traktora, boksova, čudesa. Ovo mi je lakše, idem na neke lakše
stavke, lakše mi je obrati.
-Vidimo domaće rajčice, od kuda u ova doba?
-Ima jedan iz od Ljubuškog i jedan tu iz Višića, dva čovjeka
koji imaju plastenike. Vidite kakve, su to je čudo u ova doba da su takve.
-Lijepo ih vidjeti?
-Je lijepo ih vidjeti, ali treba ih prodati.
-Sad
kad dođu kupci, je li prije gledaju ovu izvrsnu domaću, ili uvoznu?
-Ja mislim da kupuju više uvoznu, trenutno,
jer rijetko je da u ovo doba ima ovakve naše rajčice, onda su ljudi naučili u
ova doba, da kupuju uvoznu rajčicu. Jesen je sada iz uvoza ide većina roba.
Dobro je vrijeme ima domaće robe kao i ljeti, ali jedan mraz bit će kraj. Svega
imamo kao i ljetos, samo da dođu kupci.
Umjesto zaključka može se reći da topla
kišovita jesen, domaćim povrtlarima krade dane, jedino im preostaje da čekaju
blagdane, kada po običaju živne tražnja.
Tekst i
foto: Dušan Musa (Večernji list)


Primjedbe
Objavi komentar