Čapljina: Dalibor Prce proizvođač lubenica - nekontrolirani uvoz podriva domaću proizvodnju

 

Dalibor Prce na veletržnici čeka kupca iz Travnika

   O akcijskoj prodaji uvoznih poljoprivrednih proizvoda među kojima su jedna od omiljenijih lubenice, koje prakticiraju prodajni centri u Bosni i Hercegovini drugom ćemo prigodom. Ovoga puta ćemo o proizvodnji i stanju na tržištu i propustima samih proizvođača. Sugovornik na tu temu Dalibor Prce sve ima što se kaže u malom prstu. Da bi proizvodio zbog vode zahtjevnu lubenicu umjesto u rodnim, ali bezvodnim Opličićima, zemljište je iznajmio u Gnjilištima na domak Hutova blata, gdje vode napretek ima u podzemlju.

   „Što se tiče same proizvodnje mislim da je u zadnjih pet godina jedan od najkvalitetnijih godina, sad koliko to nama vrijedi ne znamo još ništa, vidjet ćemo. Uvoza puno ima što nam stvara ogromne probleme, tržni centi su još uvijek puni uvoza. Mi se borimo s tim, koliko toliko, vidjet ćemo što će donijeti naredni dani. Početna cijena je bila 1,0 – 1,2 KM. To je dobra cijena ali je trajala samo par dana, dok se nije umiješala uvozna albanska i grčka lubenica“, sumira Dalibor stanje.

Utovar lubenica na imanju

   -Koliko smo uočili prodajni lanci s akcijama, kao da čekaju domaću lubenicu pa da joj s uvoznom presude?

   -To se planski radi. To svi znaju. To je javna tajna. Ne znam što bi bio cilj osim da se 'potopi' ovaj dio države.

   -Kakva je bila proizvodnja ove godine, proljeće je bilo promjenjivo?

   -Bilo je lijepih, a i kišnih dana, kišni dani malo su valjali, malo štetili, ali sve u svemu uspjelo se sve odraditi.

   -Koje su sorte vaše lubenice, lijepo izgledaju?

   -Devedeset posto kod nas se proizvodi mirsini, to je jedna od najkvalitetnijih, najsočnijih i najprodavanijih vrsta lubenice. To je srednja klasa 9 - 12 kilograma. Ima i onih velikih, ali ljudi biježe od njih. Pošto je ova osvojila tržište i izbacila stare sorte tipa fantasy, sensation…

Zbog pucanja gume na traktoru razgovor s Daliborom umjesto u prijepodnevu obavili  smo nakon opravke, pri zalasku sunca

   -Ulaganja u proizvodnju lubenica su velika, koliko ste posadili?

   -Posadio sam oko tri hektara. Sadio sam u tri - četiri turnusa da dozrijeva po etapama, tako da bi trebalo biti do 20. kolovoza konstantne berbe. Kad se radi ne smije se sve odjednom saditi, vidite što se događa. Ne može se ni ovo riješiti što dođe na veletržnicu, a zamislite da dođe 150 tona u deset dana.

   -Radna snaga je postala problem, kako se vi snalazite?

   -Najviše potegne obitelj, ali angažiram momke koji nisu zaposleni, dajem dobre satnice, momci su zadovoljni. Kad sve poplaćamo vidjet ćemo što će biti s nama. Vidjet ćemo...

   Cijena lubenica na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima, naravno na veliko, je 50 – 60 feniga. Od gospodina Prce doznali smo da je slična situacija s bostanom, koji je trenutačno za dvadesetak feniga po kilogramu skuplji od lubenice. Prodaja je dobro krenula cijena je bila stimulativna, ali je onda „udario“ uvoz.

Rodila godina

   Moramo reći da općem stanju pridonose i sami proizvođači, oni šute kao da se stide rada. Tako to ne ide. Neka pogledaju preko „vlaškog endeka“ i vide kako to rade proizvođači „iz Neretve“ čija lubenica zbog prodora slane vode, nije kvalitetnija od hercegovačkih koje se osim u dolini Neretve proizvode na području Ljubuškog. Međutim, Neretvani su svoju lubenicu digli na pijedestal tako da o njoj zna cijela Hrvatska, hercegovački proizvođači šute kao da čekaju „manu s neba“. S Daliborom Prcom čija supruga Danijela odrađuje marketinški dio, razgovarali smo zahvaljujući činjenici da se bavio rukometom. Naravno, da ćemo našim poljoprivrednicima koji u tišini rade, nastojati pomoći jer ključna je sintagma u svemu – što ćemo jesti?

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

I bostan Čeka kupca

Dalibor Prce: Kad se sve poplaća vidjet ćemo što će meni ostati