Glavska: Dobar život zamijenio je rat, a danas se "selo na kraju svijeta" opet obnavlja

 

Dio sela gdje kuće nisu obnavljane

   Danima bi se moglo pričati i pisati o naseljima u općini Ravno razbacanim po brdima, uvalama i šumarcima. Uglavnom su to naselja s malim brojem stanovnika ili bez njih. Da su bili ne samo vrijedni nego i vrsni graditelji, kamenoklesari, vidi se čim povirite u ta seoca. Prije punih pedeset godina, 1976., ukidanjem uskotračne pruge Gabela – Dubrovnik – Zelenika cijelo područje u dužini od šezdesetak kilometara, razvučeno uz granicu s Hrvatskom ostalo je bez valjanih prometnih veza. Zatim je došao rat i pomeo ljude u mirnija mjesta, jedni su otišli prema Trebinju drugi prema Dubrovniku… Deminiranjem živnula su i naselja kojima se nije moglo prići, pa je dio prionuo poslu i obnavlja svoju starinu. Jedan od njih je Slavko Milišić kojeg smo susreli u naselju Glavska najistočnijem dijelu općine Ravno.

Dio obnovljenih kuća

   „Selo Glavska je od davnina poznato. U knjigama u Dubrovačkom arhivu, spominje se 1367. godine, selo Glavska-Milišići. U nekim knjigama može se naći doselili odavde, doselili odanle međutim prema zapisima iz dubrovačkog arhiva ovdje je naša starina. Odavde su se samo raseljavali“, kaže Slavko, pa naglašava:

   „Ovdje se jako dobro živjeli, ljudi su gravitirali sa Dubrovnikom, osamdeset posto ljudi u  moje vrijeme je radilo u Kuparima, Dubrovniku  Cavtatu, Mlinima.... I ja sam radio u hotelu Croatia u Cavtatu punih 19 godina. Ljudi su živjeli i od stočarstva, poljoprivrede. Sve što bi se proizvelo u Dubrovniku se moglo prodati. Baš se dobro se živjelo. Zatekao nas je rat, ljudi se raselili po bijelom svijetu, neki se pokušavaju vratiti naročito sada od kada je došla struja. Dok nije bilo struje teže je bilo. Od kada je došla struja nas nekoliko je obnovio ili obnavlja kuće. Ljudi pokušavaju nešto obnoviti da se vrate na svoju starinu, jer svatko teži vratiti se gdje je rođen. Dolazak struje nas je probudio.

Slavko Milišić - Probudio nas dolazak struje

   -Po vama, kakva je perspektiva Glavske?

   -Ovdje se radi na veliko, valjda buduće turističko naselje. Ljudi misle na bolju budućnost. Mlađi računaju da će se moći zaposliti, a nadaju se i mogućnosti prodaje domaćih proizvoda, nadaju se nečem bolje.

   -Vidimo da je vaša je kuća narodski kazano na dva boja, znači li to da se ovdje sadio duhan?

   -Da, ovdje se sadio i duhan. Stari ljudi bi rekli – posadit ćemo duvan da bi mogli kada ga predaju, platiti porez. Ljudi su sadili dosta duhana i predavali. Imaju ovdje jedna, dvije doline gdje je bila u Površi ekstra klasa duhana. Duhan se predavao u Trebinju. Sad ovdje u cijeloj Površi (prostrani dio Ravnog istočno od prometnice Trebinje – Dubrovnik) ne sadi nitko, možda poneko sadi u Šumi Trebinjskoj. Tamo se proizvodio čuvani duhan.

Doskora u Glavskoj su boravili demineri

   -Što bi ovdje moglo uspijevati, ako se neki bivši stanovnici ili njihovi potomci, vrate?

   -Ovdje bi moglo nešto poljoprivrede, pčelarstvo i stočarstvo. Ako se ovdje podigne turizam, mogli bi se ljudi baviti stočarstvom, baš kao što smo mi nekada prodavali u Dubrovnik, Cavtat, Mline i Plat. Pčelarstvo je u prvom redu, ovdje je priroda netaknuta. Kažu dok meda iz Glavske traje drugi se ne kupuje. Ovdje ima niz ljekovitih trava, miješa se morski i planinski zrak. Dolazili su nekada učeni ljudi, stručni i divili se i govorili kako je ovo područje zračna banja.

   Prije rata u Glavskoj je živjelo tridesetak ljudi, nekada je bilo više od šezdeset, danas na tom području stalno ne boravi nitko. Jedan od rijetkih koji češće boravi je upravo Slavko. Glavska nije samo najistočniji dio Ravnog nego i jedino nekad značajnije naselje prema Crnoj Gori. Reklo bi se s obzirom na granice – selo na kraju svijeta.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Guvno u sred sela

Sve je od kamena

Putokaz za Glavsku s prometnice Trebinje - Dubrovnik