 |
| Grab suha lista, jasen i smrika zeleni |
Ma koliko o tome šutjeli globalno
zagrijavanje ili globalno zatopljene, sudeći po proteklom ljetu, a meteorolozi
ni za prvi dio upravo započete jeseni ne predviđaju bitnije promjene, uvelike
se odrazilo na kraške šume niske Hercegovine. Da bi se u to uvjerili ne treba
se penjati na brda dovoljno je proći prometnicom Ljubuški – Mostar pa se
uvjeriti da gotovo nema graba, crnograba (lat. Ostrya karpinifolia), na kome se
lišće nije osušilo. Isto su prošli klen, hercegovački kljen, drijen, drača, pa
i hrast medunac ako je na siromašnijem tlu, makija i šikara. Uočljivo tropski
ugođaj – tri mjeseca se temperature u najtoplijem dijelu dana nisu spuštale
ispod trideset stupnjeva, dobro su podnijeli jasen, koji zelenim lišćem strši
iz mora spaljene šume, cer, odnosno hrast cer (Quercus cerris), Alepski bor
(Pinus halepensis), smreka - smrikinja…
 |
| Izgled kraške šume kod naselja Prćavci, zeleni hrast u pozadini alepski borovi |
Nije tu pojavu donijelo minulo ljeto, ona je
uočljiva najmanje od početka ovoga stoljeća, što se vidjelo također, vrele
2003. godine. Od domaćina kad peku rakiju se moglo čuti, kako se grab suši što
pogoduje za taj posao u kojem se traže suha drva, ali ne i za kraški okoliš. Ta
pojava je pripisivana većoj pojavi lišaja koji zahvata cijela debla, međutim
očito lišaj se širi zbog slabljenja kondicije drveća. Neće se svaki grab, klen,
drijen, drača… osušiti nakon prve velike suše, uglavnom će slabiti i poslije
par sušnih godina završiti svoj životni put.
 |
| Žegom spaljena šuma na najvišem vrhu Ljubuškog Vrlosinu |
Sa stajališta botanike – znanosti koja
proučava biljke, štete su velike. Navedene biljke grab, klen… rastu na
najsiromašnijim, odnosno najplićim tlima, imaju plitak korijen, ali su vrlo
bitne za širenje zelenih površina, a time i ozeljenjavanje krša. Uz to što
nemilice palimo šume – pošto proteklog ljeta nije bilo kiša, a time ni gromova,
ne možemo se izvlačiti izgovorima da su brojni požari posljedica udara groma,
sada se smanjenju sve zelenijeg krša priključili i toplotni udari.
 |
Kontrast sušom spaljeni klen i zelena smrika
|
Biljke koje su uglavnom odoljele tropskom
ljetu, ali bez kiša – jasen, hrast cer, alepski bor… ne mogu zaštititi tlo kao
grab, drijen, drača, makija… Jasen nema krošnju koja bi doslovce prekrila
kamenjar, hrast cer je usamljenik koji ima jak žilnu sustav, ali više voli
osamu nego gužvu u prirodi. Alepski bor, pa i borovi uopće, zbog učestalih
požara na Jadranu, imaju loš rejting. Obično se kaže – da ih se nije smjelo
saditi, aludirajući na ranije sustave, pri tome ne znaju da je primjerice
alepski bor autohtona biljka kako u Dalmaciji tako i u Hercegovini prisutna na
ovim prostorima najmanje 3.000 godina. U ozeljenjavanju krša jedino se alepski
bor može nositi sa smrekom. Dakle, nije problem u borovima nego u ljudima.
 |
| Šuma grabova bez zelenog lista |
I na
koncu smrika, smreka i smilje… i slične biljke, su bitne za obnovu krša, mada
smreka kako raste isključuje sve druge biljke, ali zato zahvaljujući humusu
kojeg stvara i hladu odgaja prije svega jasen, kao i drugu bjelogoricu. Kad te
biljke nadrastu smreku ona se suši i nestaje. To se zove obnova prirode o čemu
je uz tekst potpisani učio prije četrdesetak godina u Šumarskoj tehničkoj školi
na Ilidži.
Tekst i
foto: Dušan Musa (Večernji list)
 |
| Drijen suhog lista u pozadini zeleni jasen |
Primjedbe
Objavi komentar