Ljubuški, Na domak Kravice zasađen hektar lješnjaka: "Može on i u kršu, samo treba raditi!"

listopada 11, 2026

Ljubuški, Na domak Kravice zasađen hektar lješnjaka: "Može on i u kršu, samo treba raditi!"

Bračni par Rogić u nasadu

Obitelj Rogić iz Ljubuškog mr. sc. Branko Rogić i supruga mu Mila, upustili su se u projekt uzgoja lješnjaka. U kraju gdje vladaju loza, masline i smokve lješnjak je rijetka i neobična pojava. Od kuda baš lješnjak, pitali smo magistra znanosti Branka Rogića?

Hepok počeo s lješnjacima, a Branko Rogić nastavio

„Pošto sam ja proveo četrdeset godina u HEPOK-u, to je bio gigant, imali smo i nasad od 20 hektara lješnjaka, sađen 1973. godine u Nevesinju, međutim tamo nije bilo vode. Trajao je jedno dvadeset godina, prinos je bio skroman, sorte bile neke domaće iz Bosne. Koliko znam to je najstariji nasad lješnjaka u Hercegovini. Prije 25 godina na Hardomilju je posađen jedan nasad. Ovdje u Pregrađu ima jedan nasad od 1.500 stabala, starosti mislim devet godina. Jedan nasad ima i u Vitini, mislim da su mu tri godine, 300 komada. Ovaj nasad gdje se nalazimo, star je deset godina. To je što se tiče lješnjaka na području Ljubuškog, kako je dalje nema podataka. Lješnjak spada u lupinasto voće, orašasti plodovi, u toj skupini uz lješnjak su orah, badem, kesten, pistacija…“, navodi Branko pa nastavlja:

Branko sačuvao gomilu

„Ovaj nasad je podignut 2016. godine, pet puta četiri metra je razmak, 80 posto je Istarski duguljasti, Rimski, oprašivač 10 posto, a ostatak je Tonda Gentile Romana. Ta sorta ove godine je dala duplo veći urod nego prve dvije, plodovi su nešto sitniji težina je 2,2 do 2,8 grama, istarskog dugog oko 3,4 grama, rimski 3,0 grama. Nije to na oko značajna razlika, ali u sumi jeste. Preklani smo imali najveći prinos 400 kilograma. Mlad nasad je mlad, lješnjak živi sto godina, u punu rodnost dolazi tek u tridesetoj godini. Treba da stabljika formira skeletne organe. Uzgojni oblik je grm. Zašto grm, a ne stablo, iz razloga što su kod nas velike vrućine, viske temperature šesti, sedmi i osmi mjesec, da ima što više 'lada. Kad mi beremo lješnjak ne možeš ga naći, ali je potrebno zbog visokih temperature. Zimi nema rezidbe unutar krošnje kao što radi kontinentalni dio, odrežu po koju granu, druga je klima gore. U Hrvatskoj je najveći nasad u Orahovici, 800 hektara, sve je mehanizirano i sve ide za Italiju, prave 45 proizvoda od lješnjaka i liker se pravi. Sve oni prodaju.

Mila sa zaostalim lješnjacima nakon berbe

-U prodajnim centrima oljušteni lješnjak se cijeni od 39 do 42 KM, badem i orah su jeftiniji?

-To je negdje oko 20 eura, neoljušteni je deset eura, duplo manje. Cijena je dobra, ali treba dočekati puni rod. Mi još nismo nabavili strojeve za ljuštenje i za drobljenje, radimo ručno. Imaju za to strojevi, mali priručni, međutim meni ovdje treba suvremeni. Devedeset posto posla ručno odradimo rezidbu i berbu, koševinu rade strojevi, gnojimo kako struka kaže, vode se daje, zaštitu radimo jer lješnjak napada pepelnice, tri puta polijem protiv štetnika. Jedne godine bio je i gubar, ima štetnika. Ja pratim kako to rade u Italiji. Mislim da bi bilo još nasada da nisu velike vrućine“, kaže Branko, pa naglašava:

Oljušteni lješnjak u trgovinama 39 - 42 KM!

„Ovo je hrabri potez, bila je priča, masline, badem, trešnja i na kraju smo se odlučili - lješnjak. Da vidimo za deset, dvadeset godina je li to bio prvi potez. Jedan naš Ljubušak koji je doktorirao na lješnjaku, dolazio je ovdje veli – ja nisam vjerovao da ovo može ikako uspjeti. Doktorirao na lješnjaku, a nije vjerovao, velike vrućine… Žena je tu, ona je zadužena za sustav kap po kap, zna i triput dnevno doći kontrolirati navodnjavanje. To nije moj posao, ja čistim, lješnjak se mora čistiti od grana koje udaraju moram. Podijelili smo posao.

Lješnjak na stablu

Gospodin Rogić kaže da je u početku bilo problema sa životinjama, jazavac, puh, voluharica. Jazavac se popne na grm, lomi grane pa su cijeli nasad ogradili žicom. Zna jazavac prokopati ispod žice, ali sve je manje. Teren je krš sa 40 posto zemlje.

„Može lješnjak i u kršu, samo treba raditi! Najlakše je posaditi voćku, pa govoriti ne isplati se. Ovo kako smo krenuli bit ćemo uskoro gladni. Ne može se hrana samo uvoziti“, tvrdi gospodine Rogić?

Tekst i foto: Dušan Musa (Večernji list)