Ljubuški: Ante Mihaljević - Zahvaljujući unikatnoj prasi nikla nova kuća uz put za vodopad Kravice

  

Supruga Đana i kćerka Katarina čiste prasu

   Posve slučajno u Studencima kraj Ljubuškog, došli smo do vrijednog saznanja vezanog za prasu, poznatu pod nazivom studenačka prasa. Sa suhim mesom omiljeno je jelo ne samo juga Hercegovine, nego sve do Tomislavgrada, Jablanice i Konjica. Uzgaja se prasa (sinonimi su poriluk i praziluk), i drugdje u okruženju, međutim studenačka prasa je posebnost. Ima vitku stabljiku na koju se nastavlja bogati zeleni dio. Na prvi pogled nalikuje grabljnskom češnjaku poznatom pod imenom saransak. Sugovornik na temu o prasi bio je susretljivi Ante Mihaljević iz Studenaca.

Ante u radnom zanosu

   „Studenačka prasa je dugogodišnja tradicija, jer prase nema niko k'o što imaju Studenčani. Kad se usimeni od nje se vaća sime, sije se i sadi i tako iz godine u godinu, 'ko zna koliko dugo. Pokušavali su i drugi uzeti sime, ali nije to to, nemere.

   -U čemu je stvar u zemlji ili vodi?

   -I u zemlji i u vodi, sve! Pretežno je to pržinasta zemlja, a voda tokom zime teče kroz nju kad počnu slana i mraz padati, tako da ne može smrznuti pa može uspijevati samo u Studencima gdje je obilje vode.

   -Kućom ste „preselili“ dalje od tri izvora Studenčice, ali ste koliko se razumijemo u pedologiju, našli zemlju koja je slična onoj u polju?

Kuca niknula iz prase

   -Slična je, ali ovdje može uspjeti samo u rano proljeće i pod kasnu jesen, kad ne bude slane i mraza, tokom zime je stanje mirovanja. Sadim ja i dolje u polju, ali manju površinu.

   -Na veletržnici u Tasovčićima studenačka prasa je uvijek bar marku skuplja od ostale, ima li problema s prodajom?

   -Na ovu godinu, vjerojatno je suša učinila svoje, nema teškoća za prodati, cijena je oko četiri marke. Prodaja je većinom po narudžbi. Treba poraniti jutri na veletržnicu pazar kreće u 4,30 sati, pola sata i sve gotovo. Kad je sezona nije lako po noći ustajati, a po danu čupati i čistiti, ali je zarada fina. Kuću sam od prase napravija, plaća išla za kućanske potrebe, a prasa za gradnju“, veli Ante, što potvrđuje supruga Đeni, dok kćerka Katarina apsolventica zdravstvenih studija u Mostaru, razgovor prati s osmjehom.

Ne boji se rada - apsolventica Katarina

   „S prodajom sad je trenutačno tako, cijena nije loša, ali sve zavisi kakva će biti ekonomska situacija i troškovi proizvodnje… Rastu troškovi, prije rata prasi nikakva zaštita nije tribala, posadi kad dođe vrime čupaj i prodaji, sad trebaš paziti na bolesti. Klima se prominila moraš je zaštićivat tako vrime došlo, borba na svakom polju.

   -Jesu li prasi smetali toplotni udari?

   -Gledaj, vrućina je bila, ali mora si je jednostavno održavat vodom natapat svaki dan. Muke ima, mora si je održavat na vodi, svaki dan.

   -Vi ste uz put na Kravicu, staju li prolaznici, da vide, eventualno kupe?

   -Dosta njih stane i pita - što je, misle da je luk, ali nije luk nego prasa studenačka. Bunda i' sam izgled prase, kontaju evo luka, kad tamo prasa.

Ante na poslu čupanja dozrele prase

   Studenačka prasa je dakle unikat Hercegovine, za njezinu proizvodnju ne trebaju uvozna sjemena. Šteta što Hercegovina nema svoju banku sjemena autohtonih vrsta. Na isti način uzgaja se i saransak (češnjak) iz naselja Grab, a sigurno je da postoje i još neke kulture koje bi na isti način trebalo zaštiti, a ne uvoziti samo sjemena iz Nizozemske koja na tom biznisu godišnje zaradi 2,7 milijardi  dolara.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Bujni nasad prase