Zanimljivosti iz agrara: Proizvodnja i prerada u Marinadi nisu stale. Hercegovačka šalša je najbolja!

 

Kamion s rajčicama

   Naslov velikog hita rock grupe Generacija 5 „Najjači ostaju“ mogao bi se pripisati i hercegovačkim proizvođačima tzv. industrijske rajčice, odnosno  rajčice za preradu. Prije dvije godine prva kampanja je bučno najavljena, druge znatno tiše, a za treću se jedva čuje. Najvažnije je da proizvodnja i prerada u prvoj hercegovačkoj tvrtki za preradu voća i povrća Marinada u Kruševu kod Mostara, nije stala. U to smo se uvjerili u čapljinskoj Adi, gdje smo ispratili odlazak pretovarenog teškog kamiona, kojeg je s rađene zemlje zbog vlage uslijed navodnjavanja, da ne zapadne, vukao zamašni traktor.

                                                         Zadovoljan prinosom 

   Marinko Merdžan iz Bivoljeg Brda, koji se na iznajmljenoj zemlji uz lubenice, odlučio okušati i u proizvodnji industrijske rajčice govoreći o tom poslu kaže: „Ovo je druga godina kako sam se odlučio za proizvodnju rajčice za preradu. Prošle godine rajčice sam uzgajao u Vidovom polju kod Stoca, a ove sam se odlučio promijeniti lokaciju. U Vidovom Polju voda je udaljena četiristo metara, dok ovdje ima vode u podzemlju, a ni Neretva nije daleko“, konstatira Marinko te dodaje:

Marinko Merdžan na traktoru nakon izvlačenja šlepera

   „S površine od nepuna tri hektara ubrano je blizu 300 tona, odnosno 100 tona po hektaru. Prinosom sam zadovoljan, pa i cijenom od 0,30 KM po hektaru, koja je nešto veća od svjetske za ovu robu. Uzgoju su pogodovale vremenske prilike, jer kada je sušno vrijeme onda se ne šire bolesti. Nizu drugih kultura nije odgovaralo ovako sušno ljeto, ali uzgoju ove vrste rajčice suša je pogodovala“, veli Marinko pa pojašnjava zašto je zaštita bitna:

Zreli paradajz iz Ade

   „Proizvodnja je strogo kontrolirana, po programu Europske unije, Euro GAP. Sredstava koja se koriste za zaštitu moraju biti sukladna tom standardu. Proces razvoja biljke prate tehnolozi, a prema potrebi za zaštitu se određuju odgovarajuća sredstva.

   Tvrtka ne samo da prati razvoj biljka, nego je za proizvodnju rajčica za preradu osigurala i presadnice – oko 90.000. Zanimljivo i logistika za berbu je sinkronizirana.

   „Berba je isplanirana do u detalje. Dok traje berba svaka dva i pol sata u pogon mora doći kamion s ubranim rajčicama. Branje je strojno, dok mi ovdje beremo, jedan kamion je u putu, drugi na istovaru, treći ide prema nasadu, a četvrti kako rekoh tovarimo. Sve mora biti uigrano, mjesta za kvarove nema. Za sat vremena uberemo šleper“, kaže Marinko te naglašava da proizvodnja nije bila tako jednostavna:

Stroj za berbu

   „Za uzgoj je potrebna ogromna količina vode 7 – 8 litara po kvadratu dnevno. Zaljeva se u sumrak, noću i rano izjutra. Koristio sam četiri motora za natapanje, svaki u prosjeku po danu troši 30 litara goriva. Sustav za navodnjavanje – kap po kap, kad bi ga povezali dugačak je 32 kilometra!

                                                         Budućnost proizvodnje

   Posao je ovo, nije šala, ali je ovakav način rada jedini izlaz za proizvođače. Budućnost proizvodnje je u organizaciji od polja do stola. Drugačije ne ide. Kao sada, dotjeraš robu na pijacu, pa čekaš kad će se netko smilovat i kupiti. To je preživljavanje. Dakle, jedini nam je izlaz organizirana proizvodnja i prerada, te prodaja finalnog proizvoda“, veli Marinko koji se posebice pohvalio jednom podatkom.

Stroj za berbu ima sposobnost odbacivanja zelenih rajčica

   „Koncentrat nakon prerade ide u šalšu. Predstavnici tvrtke su u pet, šest restorana nosili uzorke bez oznake, radi probe. U svakom od njih naša je odabrana kao najbolja!“

   Dalje ne treba trošiti riječi.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Kamion i traktor u pohodu