Primjeri: Čapljinski vatrogasci gase požare, hvataju zmije i čudom se čude nemaru nad prirodom

Vatrogasac u dimu

   Impresivnih sedam intervencija dnevno u razdoblju od 1. do 23. kolovoza imala je Profesionalna vatrogasna postrojba Čapljina. U taj prosjek ulazi 161 intervencija od čega su 134 požari, 15 tehničke intervencije, a 12 ostalo u što ulazi i hvatanje zmija u kućama i okućnicama. Mate Jurković zapovjednik PVP Čapljina konstatira da je bilo i gorih prosjeka u određenim razdobljima ovoga ljeta i dodaje da ne razumje ljude.

   „Na žalost svjedoci smo da je zbog požara svake godine sve manje i manje šuma. Većina ljudi zna koja je funkcija šuma i što one znače. Druga stvar svake godine je sve manje i manje tršćaka. Ljudi govore – tršćak će se oporaviti, ali nije to baš tako kako se priča, ima tu puno raznih stvari koje nisu dobre. Jedna od njih je neugodan miris kada vatra uhvati dio tresetnjaka. Kad prve kiše padnu neugodan zadah je takav da po mjesec, dva oni koji su bliže zapaljenog prostora ne mogu prozore otvoriti.

Požari u močvari teško se gase

   -Najveće požare ovoga ljeta imali ste upravo u tršćacima, prvi put vatra je prešla iz smjera Pruda s područja Hrvatske, a drugi put je zahvatio područje oko Gabela Polja? 

   -Na tom području granica je nevidljiva, gasimo i mi i vatrogasci iz Metkovića, međutim taj požar je nošen provjencom (popodnevni vjetar op. a.), iz močvare prešao na područje obraslo kraškom šumom prema Docu i Gorici. Uspjeli smo je zaustaviti spasiti jedan ljudski život i imovinu.

   -Po tradiciji gorjelo i na Jasenici, brdu zapadno od Čapljine, ima li gore još što izgorjeti?

   -Ima, veliko je područje Jasenice. Mi to uspijemo pogasiti, na žalost ljudi iza toga ponovo zapale, stvarno ne znam iz kojih razloga. Baš nema nikakvog razloga barem što se tiče tog djela na Jesenici da se pali, većinom je to dosta neprohodan teren. Mi možemo gore doći, ali je teško prohodan, nemamo vatrogasne putove, tako da nam ti požari zadaju velike probleme.

Mate Jurković kordinira akciju gašenja

   -Uz požare imate i druge intervencije, među njima i hvatanje zmija?

   -Imamo dosta drugih intervencija, u biti sve što ugrožava ljude i imovinu je naš posao od hvatanja zmija, izlaska na poplave, potrese, prometne udese, sve, sve što je sažeto u zaštiti i spašavanju.

   -Ljudi se boje zmija, kako to rješavate?

   -Imamo opremu, imamo hvataljke i s hvataljkama to rješavamo. Do sada nije bilo problema nadam se da će tako biti i ubuduće.

Uski putovi jedan od problema

   -Kako je moguće da se jedan dan dogodi 12 požara, naravno nisu sve veliki požari, požar je ako gori i hrpa otpada iz plastenika?

   -Kako, to se ne može objasniti. Taj dan bila su dva veća požara na čijem gašenju je bila angažirana čitava postrojba, mada mi u svakom momentu u vatrogasnom imamo jednu dežurnu ekipu koja intervenira na požare koji se u međuvremenu dogode. Od tih 12 požara bila su dva veća plus deset manjih požara koje smo uspjeli ugasiti da ne bude materijalne štete i nekih većih problema na imovini.

Vatra uz kuće

   -Sve je toplije u Europi trebalo bi saditi šumu, mi ih palimo, vaša neka poruka narodu?

   -Svaki put se ista poruka šalje - apelirao bi na ljude da u razdoblju kada je zakonski zabranjeno paliti vatru na otvorenom, da to poštuju. Ako baš treba radi kultiviranja neke površine neka zovnu vatrogasce, mi ćemo izići na teren i to riješiti“, kaže zapovjednik Jurkoviće te naglašava:

   „Posebice bi istakao veliki pomak u vatrogastvu prošle godine je to bio pilot projekt, ove godine je jače zaživio iznajmljena su dva air traktora mislim da je to bio odličan potez, jer brže rješavamo požare gdje su tereni izuzetno teški. Pomagali su nam pri gašenju požara u Docu i Gorici, kod požara na Jasenici, požara u Dretelju.

Tekst: Dušan Musa  (Večernji list)

Nije zgodno ići prema vatri, a narod sišao s pameti, pali li pali