Cijene i povrće: Godišnji odmori, temperaturne anomalije i proizvodnja u Bosni diktiraju ponudu i potražnju

Grgo Matić - razgovor s kupcima je neizbježan

    Proizvođači voća i povrća u južnoj Hercegovini, prodavači na veletržnici u Tasovčićima pokraj Čapljine, kao i oni koji prate stanje u toj gospodarskoj grani, znaju da se proizvođači pribojavaju razdoblje narodski od Ilindana, 20. srpnja, pa do Velike Gospe, 15. kolovoza. U tom intervalu pada tražnja, a plodovi zriju i prije roka.

Za nostalgične stigao je i rogač

   „Kad sam kao dječak prodavao povrće na pijaci u Metkoviću gdje je Ilindan svetkovina, govorilo se da nakon blagdanskog slavlja slijedi lom robe. Preko noći bi došlo do pada tražnje, tako je i danas. Tome kumuju visoke temperature zbog čega povrće i voće ubrzano zrije, i godišnji odmori. Prazne se gradovi, manje je kupaca, a ovo turizma što imamo nije dovoljno da zakrpa te rupe, pojašnjava Grgo Matić iz Višića koji nakon gubitka posla u metkovačkom Razvitku nepunih trideset godina zarađuje kruh na čapljinskoj Veletržnici, te na upit ima li bacanja robe kao nekada nastavlja:

                               
                                            Manje se proizvodi pa se manje i baca

   „Ima bacanja, ali nije kao nekada kada su jaruge kraj puteva bile pune neprodanog prije svega povrća. Moramo shvatiti da je prije bila značajno veća proizvodnja, a bilo je više i kupaca. Sada je i jedno i drugo u osjetnom padu. Ono je bilo specifično vrijeme, svi su udarili u poljoprivredu netko u proizvodnju netko u prodaju, baš je bilo robe tako da je veletržnica bila prepuna. Roba je dolazila sa svih strana, bilo je i slobodno tržište. Velike količine robe iz doline Neretve, iz Hrvatske, zatim Srbije preko Koridora, Makedonije, Albanije, Turske. Imali smo u izobilju domaće robe, plus ta uvezena, tako da se masovno i bacalo. Sada je sve manje i manje naše domaće robe, jer nema tko raditi. Mladost je otišla vani, nešto u Hrvatsku na sezonu, proizvodnju drže starije generacije, mislim da to neće moći još dugo. 

Nema gužve veletržnica već oko 9 sati

   -Kažu da je sada rana prodaja, do šest sati?

   -Najviše se proda dok se tržnica ne otvori, uhvati se kolona do kružnog toka na magistrali i do bivšeg remonta. Velike su kolone auta, nakupci s baterijama idu od auta do auta gledaju pogađaju i odmah tovare. Što uđe u Veletržnicu prodaja je do šest sati kasnije dođe poneko kupuje za sebe, mi to zovemo gajbice, uzmu po par gajbi za piljare i trgovine. Oni ne ustaju rano, dok trgovci na veliko dolaze rano preuzimaju robu da mogu opskrbiti svoje tržište kako bi je roba bila isti dan u ponudi. U ovom poslu je neograničeno radno vrijeme. Nekada se i ne spava po cijelu noć doveze se ovdje roba i proda, druga se tovari vraća se nazad prodaje isti dan, jer svježa roba ima prođu.

Grgo Matić - svako jutro na pijaci oko 3,30 sati

   Gospodin Matić ističe da na Veletržnicu stiže oko 3,30 izjutra otvara svoj boks, posloži svoju i dokupljenu robu i čeka kupce.

   „Tko gleda sa strane rekao bi da je ovaj posao monoton, ali nije mi još uživao u ovom poslu. Ja imam lijepi broj godina, ali još radim taj posao s guštom, ustajem rano nije mi teško samo sam smanjio, nekad sam radio cijeli dan, danas nema potrebe, nema ni kupaca, posao se svodi do devet sati jutri i onda se dođe popodne od četiri do šest, sedam sati i tkao iz dana u dan.

                              Šumske borovnice i po cijeni od 22 KM nađu kupce

   Gospodin Matić ističe još jednu specifičnost, nekada su kupci stizali od Cazina do Tuzle, danas je toga manje - zašto?

Roba koja stiže iz Bosne

   -Proizvodnja u Bosni raste, ja recimo imam obitelj iz okolice Visokog koja proizvodi korjenaše – peršin, celer, pašternjak, repu, crnu rodakva, kukuruz šećerac… Dosta i oni gori proizvode, a mi mislimo da smo bogom dani za proizvodnju. Sve se više proizvodi na svim područjima nego ovdje u dolini Neretve, trenutno sada, nekada je dolina Neretve bila pojam sad preuzimaju drugi dijelovi. Visoko, Fojnica su poznati po proizvodnji samo što ni oni ne mogu plasirati svoju robu na svom području pa dio završava kod nas…

   Zanimljivo, najbrže se prodaje bobičasto voće koje stiže uglavnom iz Bosne, a primat drže borovnice uzgojene se cijene 14 do 15 KM, a šumske 20 do 22 KM(!) za kilogram! Maline su oko 18 KM, ribizle oko 8 KM, dok su šumske kupine 15 KM: No, o cijenama drugi puta.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list) 

Od bobičastog voća zatekli smo samo kupine