Žito u dolini Neretve: Na voćarstvu i vinogradarstvu izgradili rejting, a ni žito im nije za odbaciti

 

Pretovar žita iz kombajna na kamion

   Nekako kada je uz tekst potpisani nakon raspisanog natječaja u proljeće 1994. godine počeo raditi za Večernji list, hodajući po terenu registrirao je za Hercegovinu neobičnu „mudroslovicu“ - „ne isplati se“. Na žalost vremenom se prenosila kao „masan trač“, od usta do usta, na žalost tradicionalista počeo je hvatati korijenje prerastajući u društveni slogan. 

                                                        A šta ćemo jesti?

   Uz ostale pripomogli su mu trgovci poljoprivrednih proizvoda niskim otkupnim cijenama, pa raznorazne „gazde“ kojima se nije isplatilo plaćati socijalno i zdravstveno osiguranje itd. U međuvremenu zbog tog „ne isplati se“ gubile su se radne navike preferirao lakši život, iseljavalo, dok se nije došlo do situacije da nestane radne snage, preostali koji hoće raditi sada diktiraju cijenu rada.

Toni Falak

   Vozeći se uz pokošena i nepokošena žitna polja u Višićkoj kaseti, dijelu sela Višići, pokraj Čapljine, čovjek može na ono „ne isplati se“ postaviti samo jedan upit – a što ćemo jesti“?! Upravo taj nas je motiv vodio u posjetu Višićkoj kaseti na vršidbu žita naravno kombajnima. Tvrtka Agroherc pšenicom je ove godine zasijala vjerojatno najveću površinu na području cijele Hercegovine. Žito je posijano na tri lokacije – osim u Višićkoj  kaseti, na rubu Parka prirode Hutovo blato, još u Gabeli, te Nerezima, gdje su manje površine.

Kombajn u naletu

   Najprije smo nakon polja kukuruza naišli na pokošenu tablu, a zatim smo preko nje u daljini ugledali strojeve. Narodski kazano - u pučinu podne, kombajnere i utovarivače žita zatekli smo kako rade. Nastojali smo snimiti sve faze rada od košnje, preko utovara, do visine pšenice koja je „brkatija“ od one tradicionalne koja se nekada sijala po seoskim njivama. Znatiželja ima i svoju cijenu pa nas je u hodnji poljskim putovima zaustavila rascijepljena guma. „Unfalg“ je bio takav da nam ni Josip Lebo i Vinjana kod Posušja, vozač kamiona u koji se iz kombajna presipalo žito, nije mogao pomoći. Kratko i to je rizik posla.

Žito nakon pohoda kombajna

   Za pojedinosti o ovogodišnjoj žetvi obratili smo se Toniju Falaku direktoru tvrtke „Agroherc“ koji konstatira:

   „Ove godine pod pšenicom imamo 62 hektara, prinos je nešto manji od prošlogodišnjeg oko 6 tona po hektaru. Lani smo imali prinos na razini Posavine od 6,2 hektara. Razlog su kiše nakon sjetve, pa i kasnije, zbog čega je na dijelovima gdje je voda ležala manji prinosi“, kaže direktor Falak te na upit – što će dalje biti sa pšenicom, nastavlja:

O klasje moje

   „Dio uroda preuzet će farma „Marena“, a dio farma „Šišović“ obje iz Posušja. Kvaliteta je izvrsna, ali pšenica je potrebna i kao kombinacija za stočnu ishranu. Zahvaljujući poticajima koji su 1.100 KM po hektaru uz dobar urod, proizvodnja pšenice je isplativa. Na dijelu posjeda na kojima krčimo stare nasade loze nastavit ćemo sjetvu i narednih godina. Zbog plodoreda vjerojatno ćemo na ovim površinama do jeseni sijati ječam, moguće i silažni kukuruz. Ima prostora samo treba raditi“, zaključuje direktor Falak.

                                                       Što sada slijedi?

   Premda je tvrtka „Agroherc“ rejting stekla na voćarstvu i vinogradarstvu, očito je da ni žito nije za odbaciti. Od direktora Falaka doznali smo da nakon košnje s kojom žure zbog eventualne kiše početkom srpnja, slijedi baliranje slame, a zatim je na redu duboko oranje tzv. žeganje ili kako to u zapadni Hercegovci kažu - žiganje. Ni problema s plasmanom slame nema, kao i prošle godine kada je tvrtka pod žitom imala 43 hektara. Uz prinos i prihod žitarice imaju još jednu 'zadaću' a to je efikasno uništavanje korova.

Kombajnisti ne govore o vrućini

   Da bi opravdali predloženi slogan – što ćemo jesti?, valja dodati da je prošle 2025. godine BiH uvezla pšenice u vrijednosti od 66,5 milijuna eura?! Ukupno je proizvedeno 279.328 tona od toga u Federaciji BiH samo 79.328 tona. Gledajući te brojke nije za odbaciti Agrohercovih oko 370 tona.

Tekst i foto: Dušan Musa 

Požnjevena tabla

Evo zašto profesionalni novinari tuže prepisivače tekstova - svaki izlazak na teren sa sobom nosi rizik