Veljaci uoči Ilindana: Groblje muzej na Mladima ište žurnu pažnju i zaštitu

Pogled na groblje na Mladima

   Groblje, po hercegovački greblje, na Mladima - naziv za rijeku Trebižat na tom dijelu toka, sve do sredine osamdesetih godina prošloga stoljeća dok se zemljište oko njega nije počelo obrađivati, imalo je svoju mističnu ulogu. Stariji težaci iz mjesta sjeverno od rijeke Mlade, kada bi s konjskom zapregom načičkanom ljudskim glavama prelazili preko mosta, koji se jednostavno zove Most na Mladima, idući „u polje“ - to je bio naziv za prostrano obradivo zemljište na tom dijelu Ljubuškog polja, znali su ispričati po koju (ne)zgodu vezanu za Mlade, što je mlađarija slušala otvorenih usta. Nekad bi to bile vile ili druga stvorenja koja su težake koji bi u svako doba noći znali ići prema svojim parcelama da „uvate“ vodu iz kanala radi navodnjavanja, a ponekad čudni zvuci iz groblja nakićenog ogromnim brijestovima činili zagonetnim. Zbog tih priča koje su kićenjem znali prerasti u prave predstave, dječurliji koja su išla „dati ruke“ u obavljanju teških poljoprivrednih poslova Mlade su prerastale u mit.

Crkvica S. Ilije - s obzirom na njezinu vrijednost s vjerskog i kulturološkog značaja treba joj vratiti autentični izgled 

   Vremena kad su Mlade, pod tim se uz most i rijeku podrazumijevalo i groblje s kapelicom Sv. Ilija, su već višedecenijska prošlost. Samo groblje bez gorostasih brijestova postalo je neupadljivo, a posjet tom nekada mističnom prostoru danas djeluje otužno. Kako se dogodilo da jedno od najstarijih groblja u Ljubuškom kraju, uz to pravi muzej pod otvorenim nebom nije zaštićeno, odnosno ograđeno, pitanje je bez odgovora!?

Jedini u cijelosti vidljivi stećak

   Što je to što groblje na Mladima čini posebnim? Prvo ćemo navesti da su prema podatcima s rijetkih nadgrobnih ploča, tu sahranjivani ne samo Veljačani, mještani sela Veljaci u kojem se groblje nalazi, nego sa šireg područja Ljubuškog, od  Vitine do Graba na granici s Hrvatskom. Veći dio nadgrobnih spomenika je iz doba Osmanske okupacije, dakle, obična stijena iznad glave pokojnika itd. S obzirom na izgled grobišta ne bi nas začudilo da su grobovi imali po više zajedničkih ukopa. To je samo dio priče, drugi otkriva bogatu povijest lokaliteta. Uočili smo i nekoliko stećaka iz 14. – 15. stoljeća, dakle postojalo je i u srednjem vijeku. Radoslav Dodig ljubuški erudita, u Pučkom godišnjaku „Ljubuško silo“ u dijelu „Povijest ljubuških naselja“ srpnja 2009., str. 21., piše da su „pojedini stećci bogato urešeni motivima lozice, arkada, štitova i križeva“. Dodig navodi da se na grobištu nalazi ukupno 25 biliga (stećaka): 13 ploča, 10 škrinja, jedna dvojna ploča i jedan sljemenjak“.

Oznaka groba iz Osmanskog razdoblja

   Iskreno, uočili smo samo dva stećka od kojih je jedan ukrašen, dok je ostale vjerojatno sakrio invazivni pajasen, po hercegovački platan. Stećci su samo dio muzejskih eksponata. U kapelicu Sv. Ilije kao nadvratnik ugrađen je rimski nadgrobni spomenik koji je kako Dodig navodi „priklesan i čija su natpisna slova dobro otučena. Ipak pozornijim promatranjem uočava se da je riječ o pokojniku imenom Lucius Marcilius, koji je bio veteran VII. legije“. Prema Dodigovom mišljenju na brežuljku na Mladima mogla je biti i „manja ranokršćanska crkva, o čemu će posvjedočiti buduća arheološka iskapanja“.

Temelji građevina iz rimskog doba

   Naravno, Mlade se spominju i u Arheološkom leksikonu BiH, Tom 3., Arheološka nalazišta regija 14 – 25, Sarajevo, 1988., str. 336. – 337. „Na širokom prostoru uz obje obale rječice Mlade, naročito oko stare crkvice sv. Ilije i tamošnjeg groblja otkriveni su ostaci temelja rimskih zgrada i rimskog građevinskog materijala. Nađeni su  fragmenti mozaika, spomenici s natpisom, opeka s pečatom  legije i rimski carski novac iz 2. i 4. st.“. I to nije sve, „na istom prostoru nalazi se nekropola s 12 stećaka (Dodig navodi 25.), teško određiva oblika, od kojih je većina uzidana u temelje stare crkve uz Mladu. Među stećcima  ima i rimskih spolija. Rimsko doba, 1-4.st. i kasni srednji vijek“. Lokalitet je istraživalo više eminentnih znanstvenika među kojima i Carl Patsch…

Križ bez oznake imena pokojnika

   Na kraju na Geoportalu, Katastar. ba nađosmo da „muzej po otvorenim nebom“ star najmanje 2.000 godina, moguće da bi istraživanje otkrilo i tragove Ilira, pripada katastarskoj općini Veljaci 2, čestica 1764, površine 2.547 četvornih metara, po naški 2,55 duluma. Vlasništvo je 1/1 župe Sv. Ilije Proroka. Nadamo se da će ekonomski moćni Veljačani u suradnji s predstavnicima Crkve koja je vlasnik zemljišta, u doglednoj budućnosti spasiti svoj „muzej pod otvorenim nebom“.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Netko je ipak bio pažljiv da koliko toliko zaštiti groblje