Čapljina: Nakon prvog strijelca iz Bjelava otišao i kapetan Pero Pervan, a razlozi su specifični

 

Iva Raguž gradonačelnica Čapljine uručila pobjednički pehar kapetanu Pervanu

   Zanimljive stvari se događaju u novom federalnom prvoligašu Čapljini. Ovaj klub će u novu sezonu krenuti bez svojih udarnih igrača – kapetana Pere Pervana i prvog strijelca Ante Pažina. Pervan se s loptom u Bjelavama rastaje nakon niza godina. Kao dječarac zaljubljen u loptu počeo je trenirati u Čapljini iz koje prelazi u kadetsku momčad Neretve iz Metkovića. Iz Metkovića kao nadareni igrač prelazi u tada moćni RMK Split za čije juniore je igrao godinu i pol dana. Kako se čapljina u sezoni 2010./2011. s GOŠK-om borila za prvo mjesto i plasman u Premijer ligu, odlučio se vratiti u matični klub.

   „Nakon što sam se vratio u Čapljinu imao sam dva kraća prekida, prvi je bio pola godine igranja u Austriji, a razlog drugog izbivanja od godinu i pol dana, bio je studij. Trebalo mi je više vremena za učenje pa sam prešao u drugoligaša Neretvu iz Čeljeva gdje sam proveo godinu i pol dana. Ponovo sam se vratio u Bjelave. Prvu federalnu ligu igrali smo do 2021. godine kada smo ispali u niži rang. Nije bilo lako, svake godine smo u prvenstvo ulazili sa željom da se vratimo. U tih pet godina imali smo više padova, dok nas nije osokolio rezultat iz pretprošle sezone kada nam je u razigravanju s prvoligašem Jedinstvom iz Bihaća za dlaku izmakao plasman u viši rang. Međutim, naj nam je rezultat dobro došao, nekako nam je ulio samopouzdanje tako da smo u prošlu sezonu ušli s više i želje i optimizma. Na kraju smo uspjeli, nitko sretniji od mene kao kapetana.

   -Očito, povratak Čapljine u viši rang vam je puno značio?

   -Nemam riječi kako opisati osjećaj nakon pobjede u pretposljednjem kolu nakon što smo pobijedili Neum i osigurali viši rang. To je nešto posebno, nešto što me u nogometnom smislu ispunilo. Nije bilo lako, radili smo cijelu sezonu, bilo je padova koje nismo planirali kao dva zadnja kola u prvom dijelu sezone, pa domaći poraz proljetos od konkurenta Kruševa. Na kraju mislim da smo pokazali pravi pobjednički karakter i zasluženo ušli u viši rang.

   -Je li odlazak potaknut ostvarenim snom?

   -Nije, ali je plasman značio i kraj igračke karijere.

   -Zašto?   

   „Obveze - kuća, obitelj, posao, dalje ne ide. Prava liga traži poluprofesionalizam bar jedan trening dnevno. To ne mogu. Vodim fitnes centar za sport i rekreaciju, uskoro ću imati pripravnički u školi. S primanjima koje imaju igrači u ovoj ligi mogu proći momci koji stanuju kod roditelja, imaš džeparac, hranu, stan… Iz kluba su mi govorili da odigram bar koju domaću utakmicu. To ne mogu, onda bi nekom mladiću koji svaki dan trenira putuju na gostovanja uzeo mjesto, a to nije far. Uz klub sam i dalje. U dogovoru s trenerom Markom Bencunom pomažem da se ekipa što bolje spremi i to je to.

   Uz veliki nogomet Pero kaže da je prekinuo i s malim nogometom, prošle sezone je za MNK Čapljinu odigrao samo dvije utakmice kada je trebalo uskočiti, ali više ni to neće ići. I to bi bio životni put na ovim prostorima iznadprosječnog nogometaša, koji je uz igranje završio i fakultet.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)