Ravno: Kameni kreveti u Baljivcu jamstvo zdravih leđa
 |
| Dijelom oštećeni kameni krevet u Banjivcu |
Čitatelju koji je prije petnaestak dana tražio da objavimo sliku kamenog kreveta sa zakašnjenjem, ispunjamo zahtjev. Istina krevet na slici nije iz impresivne kamene sobe, ali smatramo da će i s ove slike steći dojam izgleda kamenog kreveta.
Već smo u temi „Baljivac - zaboravljeno selo
na kamenu i od kamena za čiji život brinu mrtvi“, spomenuli prema ranijim
spoznajama, kako je mogao izgledati kompletiran kameni krevet s ležaljkom. U
međuvremenu smo od upućenijih čuli da je taj ležaj znao biti i jednostavniji. U tom slučaju na ležaj od kamenih ploha, bi se
prostro jedan obično stariji gunj, dok se drugim novijim, pokrivalo.
 |
| Dio kamenog kreveta u kutu, u impresivnoj kamenoj sobi |
Za one mlađe pojasnimo i što je gunj – to je ručno rađeni prekrivač isključivo od ovčje vune koji pruža vrhunsku toplinsku izolaciju. Tradicionalni gunj obično bi se tkao na ručnom tkalačkom stanu, zatim bi se valjao u mlinici (stupi), kako bi se postigla čvrstoća i gustoća. Takvi gunjevi danas su rijetkost, ali su savršeno pokrivalo, koje se u novije vrijeme uvuče u platnenu navlaku tzv. šlifer.
 |
| Poćemereni strop i dio kamenog kreveta u podožju |
Dakle, na kamenim krevetima kao prostirka
dovoljan je bio gunj, koji se naravno s vremena na vrijeme provjetravao.
Umjesto gunja kao prostirka pravila se stura od ručica omlaćenog žita, koja se
povezivala i prostirala na kameni krevet, a po njoj se onda prostirao gunj ili
neka druga prostirka. Bilo kako bilo ondašnji ljudi su imali manje problema s leđima
nego današnji, ma koliko kameni krevet na prvu izgledao grub.
Ukratko od starina u Baljivcu mogao bi se ukomponirati etnološki muzej, a sami po sebi kameni objekti bili bi mu impresivan dodatak!
Tekst i
foto: Dušan Musa
 |
| Impresivna čatrnja izgrađena na jami koja je služila i za prirodno napajanje vrtova |
 |
| Dio nadstrešnice od ploča |
 |
| Klesani i ogradni zidovi |
Sjećam se , imali smo u kući kameni krevet, ali kako je vrijeme bilo došlo da se to otuče i izbaci vani i mi smo nastojali da to odradimo što prije. U zidu kuće bila je pendžera koja je tu i danas. Sad mi je žao, što nije i krevet kameni ostao. Bičalj imam i danas. Ne koristim ga, ali ga s vremena na vrijeme iznesem na balkon da se prozrači. Na te krevete stavljale su se slamarice. To je dušek ili nešto kao madrac, napunjen slamom, a i u jastuke se stavljala kokuruzina ili onaj pušak od rogoza, a jastučnica je bila tkana na stanu . Imam je i sad. Sve je bilo od vune a da bi se to otkalo na tkalačkom stanu, najprije je trebaloošišati ovce i dobiti vunu, koju je potom trebalo čistiti, potom prati, zatim nositi u Češljaru . Bila je kod Starog mosta . I sada imaju ruševine, a potom bi tu vunu preli na kuđelji ili preslici, zatim bi snovali , pa uvodili u stan pa potom pristupali tkanju. Ako bi nešto od pređe htjeli obojiti nosili bi u Bojadžinicu kod Manojla, u Gornjoj čaršiji uz stepenice, sa lijeve strane. Sve je tada skoro bilo od vunea i dječje pelene, a vrijedne pletilje i tkalje stvarale su prava remek djela. Imali smo i čatrnju napravljenu na nekom škripu ili jami, Svaka kuća je imala svoju čatrnju a neke su bile i zajedničke. U ta vremena nije se dovozila voda cisternama u selo ako u čatrnji nestane vode već smo išli kilometrima daleko u drugo selo i na leđima donosili vodu u bidinu plastičnom ili burilu drvenom, e onda možeš zamisliti, koliko je bila vrijedna čaša vode i kako se morala čuvati.
OdgovoriIzbriši