Ravno: Baljivac – zaboravljeno selo na kamenu i od kamena za čiji život brinu mrtvi

lipnja 07, 2026

Ravno: Baljivac – zaboravljeno selo na kamenu i od kamena za čiji život brinu mrtvi

Od kamena i guvno i štala

Vjetrenica, Ivanica, a posebice Glavska samo su neka od prirodnih čuda općine Ravno. Krstareći konačno asfaltom povezano središte općine Ravno s 44 kilometra udaljenom Ivanicom, naišli smo na napušteno seoce kojeg nema na karti, nema ni na popisu naselja općine Ravno gdje je poredano pedesetak raznih imena. Očito je naselje napušteno i prije zadnjeg rata, dok ga nema na popisu ili pak kao malo pripada nekom od “okolnih” naselja. Za taj dio općina Ravno to bi značilo kilometrima daleko. Sagledavši sve u i oko mjesta zaključili smo da je Baljivac bio samostalna cjelina.

Krasna građevina od kamena

Da mjesto živi brinu se mrtvi. S lijeve strane na prilazu naselju, otkrili smo groblje na kojem su očito je po novim grobnicama, cvijeću i vremenu sahranjivanja, da živi i nakon smrti naselja. Na prilazu je nedavno posađeno i par kostila. Zanimljivo, svi mještani su imali isto prezime Šošo! Drugi dokaz da mjesto nije zaboravljeno je omanja njiva zasađena krumpirima.

Sve kuće od kamena

Suputnici – Nedjeljko Knežević i Miro Obradović iz šumske Uprave H-N županije bili su razočarani vidjevši da šikara i vrijeme djeluju negativno na poodavno napuštene kuće i okućnice. Za razliku od njih uz tekst potpisani, bio je oduševljen viđenim. Sve kuće su od kamena, mada glavnini zbog izletničke odjeće nismo kroz gustiš i bojazan od zmija koje obično vole boraviti u napuštenim naseljima, mogli prići. Dovoljno je vidjeti pa zaključiti da su ih gradili vanserijski majstori i kamenoklesari.

Očito nakon dužeg vremena netko je u Baljivcu posadio krumpire

U jednoj od građevina dojam je najimućnijeg mještanina, otkrili smo spavaću sobu s krevetima od kamena! Pod, strop, zidovi, sve je od kamena! Sa strana su dva oveća kamena kreveta u sredini malo ognjište, na bočnoj strani prozorčić za provjetravanje. Mislimo da u takvoj sobi vatra nije ni trebala, jer se do sobe dolazi kroz metar i pol širokim svodom. Iznad je kameni balkon s ćemerom… Čudo u kamenu koje još ne vidjesmo!

Soba za spavanje i odmor

Svakako je zanimljivo koju reći o kamenim krevetima. To su oko 1,2 metra široke lijepo obrađene kamene ploče složene jedna uz drugu, ukupno duže od osobe prosječne visine čovjeka. Na njih se obično stavljala “stura” od ručica omlaćenog žita, na koju se namještala prostirka, a na nju gunj! O toploti gunja, od ovčje vune, ne treba ni pričati, zato i cijenimo da vatra u takvoj prostoriji služila prije svega za noćna sijela nego za grijanje. Vani po dužini goleme čatrnje su također ćemeri od kamena. Jednostavno stat, gledat i diviti se smislu za ljepotom vlasnika i klesara i zidara.

O debljini zidova svjedoči konstrukcija

S obzirom na mali prostor pod kameni brežuljak zbijenog seoca, začudili smo se kad uočismo tri guvna za vršidbu žita. Sigurno među gušćim kućama ima još koje. Čemu guvna, ako nema zemlje? Dvojbu smo riješili napuštajući naselje kada smo u dolini otkrili napušteno kraško polje. Da je zaključak bio točan uvjerili smo se i po zapisu u Turističkoj monografiji općine Ravno (Autori: Domagoj Vidović, Stanislav Vukorep, Vesna Slobođan), u kojoj stoji da se na imanju Šoša ”1975. nalazio motorni mlin”, odnosno mlin za mljevenja žita! To znači da Šoše nisu živjele samo od stočarstva kao većina ljudi u toj gorskoj nedođiji, nego i od proizvodnje žita.

Bar vikendicu napraviti

Zaključak, mišljenja smo da će se u tako krasan krajolik nakon uređenja makar i trometarske ceste netko od mlađih Šoša vratiti, ili bar vikendicu napraviti. Što se, pak, turizma tiče, ni tu nema dvojbi, već danas Baljivac je spreman za turističke posjete i priče o nekadašnjem životu tamošnjih ljudi, ljepoti kamenih kuća, stočarstvu, vršidbi žita i naravno, očuvanim kamenim krevetima!

Tekst i foto: Dušan Musa (Večernji list)