U Ljubuškom kraju - kad mendule procvitaju ni zimi nije lako

Badem cvijeta i kad je malo sunčanih dana

   Bademi po hercegovački bajami, a po dalmatinski ili primorski mendule unatoč nesklonoj zimi s nizom tmurnih dana, ipak su procvjetali. Ne malo smo se iznenadili s obzirom na vremenske prilike ove zime, kada smo na poslovično vjetrovitim Mostarskim Vratima, naselju sjeveroistočno od Ljubuškog, uočili rascvjetani badem. Mještanin koji je obratio pozornost na našu nakanu da fotografirano rascvjetalo stablo veli da s cvatnjom kasni desetak dana, jer kako reče – taj badem obično cvijeta početkom druge polovice siječnja!

Bajam u cvjetnom zanosu

   Ima badema raznih vrsta ali ovaj na Mostarskim vratima očito je neki ranoranilac. Na žalost primjetno je da bademi rapidno nestaju s područja Starog grada na padinama Buturovice iznad Ljubuškog. Prije sedam, osam, da ne govorimo deset i više godina taj dio Ljubuškog se za dan Grada 21. veljače, bijelio od bademova cvijeta. Sada se primijete samo pojedinačna rascvjetala stabla. Uz starost badema, zapuštenost površina na kojima rastu, sječu, bolesti kojih nekada uopće bilo, interesa novih generacija koje uz masline preferiraju različito ukrasno bilje, bademi očito gube bitku.

   Bitku gubi i badem na slici, jer ga je poput moćnog smuka - zmije koja žrtve nakon što ih omota guši tijelom, obuhvatio bršljan. Kad se bršljan mada nije parazit, naseli na neku biljku ona nije dugog vijeka, posebice ako je u pitanju voćka. Scena gdje vjesnika kraja zime u stranu s očito napuštenog imanja, guraju šumske bilje djeluje kao parafraza hita „Kad mendule procvitaju“ sa splitskog festivala 1995. godine kojeg pjevaju Đani Maršan i Amenda Stošić.

Tekst i foto: Dušan Musa