Košarka: Braća Jerkić iz Čapljine, Niko i Roko, velike košarkaške nade u Njemačkoj

 

Braća Roko i Niko Jerkić talenti koji dolaze

   Slučajan susret na ulicama Čapljine s Dariom Jerkićem bivšim košarkašem Čapljine i više njemačkih klubova, bio je i prilika za razgovor. Naravno, nakon kurtoaznih pozdrava krenula je priča o košarci, pitanje prvo - Njemačka je prvak Europe, iznenađenje ili…?

   -Ja sam otišao u Bamberg 1999./2000-ta i od tada svjedočim da rapidno ka gore ide njemačka košarka od strukture, marketinga, infrastrukture, financija… To je zemlja s preko 80 milijuna stanovnika, koja u sport puno ulaže. Uspjeh Nijemaca može biti iznenađenje samo za neznalce, ne bi nikoga ponizio svak ima svoj sustav rada, ali oni su posložili sve od vrtića, preko 'skulls lig', mini liga, pa do reprezentativnih obveza, podijeljeno kao što bi kod nas, možda, trebalo biti po županijama pa bi tu trebalo početi selekciju. Oni su to podijelili po saveznim pokrajinama svaka od 16 pokrajina daje reprezentaciju pa se onda to svede na 20 – 30 momaka. Po pokrajinama imaju i jednog profesionalnog trenera koji radi individualno s tim dečkima. U takvo organiziranom sustavu oni koji imaju želju za radom moraju napredovati. Rekao bih - njemačka košarka je planski napredovala, a sada im se uloženo vraća.

   Osvrt na uspjeh njemačke košarke bi je uvod u razgovor o njegovim sinovima Niki i Roku, koji koračaju na veliku košarkašku scenu.

   „Da, djeca su krenula mojem stopama baš kao i ja, ovdje vole doći, pa tako kad imamo slobodnog vremena dođu. Kažu da se u Čeljevu najbolje osjećaju. Na ljeto su obojica prešla u Bayern Munchen, smješteni su u njihovom internatu FCB-Campusu. Tu stanuju, tu igraju, direktor akademije je Emir Mutapčić, koji je vodio njemačku reprezentaciju u par navrata s Pešićem (Svetislavom), a nekada je igrao za sarajevsku Bosnu“.

Počelo je spontano

   -Jeste li zadovoljni kako se razvija karijera sinova?

   -Pa ne bi to nazvao karijerom, tek su dobili šansu za dobrim radom, dobrim uvjetima, uče, u sklopu kampusa je škola, hotel gdje se hrane, stanovi gdje žive, imaju sekyriti, pedagoge, školu, treniraju, uvjeti su baš kao u Španjolskoj, kod Reala i Barcelone. Sve je omogućeno da sutra budeš profesionalac Bayern Muchena.

   -Koliko znamo jedan sin igra za Hrvatsku, a drugi za Njemačku, braća se podijelila?

   -Niko je već od U 16 kad su bili prvaci B divizije, igrao za Hrvatsku. Ove godine je nastupio i za U 18 selekciju, imao je ozljedu i sada se oporavlja. Roko stjecajem okolnosti, igra za Njemačku nastupio je za U 16 selekciju. Imaju potencijal i želju, Niko igra na poziciji krila, već je visok 203 centimetra, Roko ima samo 15 godina, tek koji centimetar je niži od brata, a igra na poziciji braniča.

   -Kako je došlo do toga da se u Njemačkoj gdje djeca mogu birati sport kojim će se baviti, obojica izaberu baš košarku?

   -Ja sam petnaest godina radio u jedinstvenoj drugoj ligi bio dva puta prvak, dva puta trener godine u Njemačkoj. Niko je za to vrijeme sjedio uz mene na klupi i tako je krenulo. Zavolio je košarku, a onda je za njim pošao i mlađi sin. Njima je sada košarka dom, mater, ćaća, dom. Nisam ih što se kaže gurao, to je bilo spontano. Oni su to sami prihvatili sad su u tome idu u školu, treniraju, igraju i to je to. Imaju sve uvjete rada, e sad dokle će dogurat, tu treba biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, malo sreće, ali ja uvijek kažem tko radi to se na neki način nekad isplati. E sad koji će 'level' to biti, nitko to ne može znati.  

Tekst: Dušan Musa  (Večernji list)

Foto: Arhiv obitelji Jerkić i D. Musa

Mladi Čapljinci s prosječnih 185,9 najviši na svijetu, pa dva metra braće Jerkić nisu čudo