U Vidovu polju kod Stoca: Marinko s radnicima za tri dana i tri noći bez odmora obrao više od 300 tona rajčica

   

Marinko Merdžan kraj stroja za berbu rajčica

   S pravom se za današnju Hercegovinu može reći – tko radi, zaista radi, tko ne radi ističe profanu „ne isplati se“. Ljetos smo u čapljinskoj Adi razgovarali s Marinkom Merdžanom iz Bivoljeg Brda kod Čapljine o proizvodnji, urodu i plasmanu lubenica na četiri hektara površine na koliko je zasnovao proizvodnju te kulture. Ovih dana u Vidovom polju kod Stoca u potrazi za otkupljivačima ljekovitog bilja, susrećemo opet Marinka Merdžana kako skuplja opremu nakon intenzivne berbe rajčica za prvu hercegovačku tvornicu za preradu voća i povrća Marinada iz Kruševa. Berba nije bila mala stvar:

                                               12 radnika, četiri traktora...

   „U samoj kampanji treba dvanaest čvrstih radnika, čitavu noć se tovari, čitav dan se bere, neprekidno, tri traktora izvlače, četvrti vuče, tri su šlepera, četiri u opticaju, kruže, nema stajanja, to je malo naporno, ali odmori se“, odgovara Marinko Merdžan na upit je li u berbi bilo problema s osiguranjem radne snage.

Osvježenje rajčicama na njivi

   -To izgleda kao nekadašnja proizvodnja kreča u Hercegovini, zapališ vatru pa ložiš bez prestanka nekoliko dana?

   -Pa tako nešto, moba, samo neka strojevi slušaju sve je u redi.

   -Koliko je kod vas trajala kampanja?

   -Tri dana i tri noći.

   -Jeste li spavali?

   -Ne, sada ćemo se odmoriti. Malo je naporno, ali tijekom rada snalazili smo se kroz smjene, za malo odmora. Kako smo počeli tako smo i završili, ekipa je bila složna“, naglašava gospodin Merdžan koji uzima i jede rajčicu sa zaostale stabljike na njivi, bez pranja, pa na upit, znači li to da je proizvodnja ekološka kaže:

   -Proizvodnja je po programu europske unije, Euro GAP, strogo kontrolirana i tu nema nikakvih problema. Sredstva kojima se štite biljke moraju biti sukladna tom standardu, nema ništa sa strane. Mogu reći da su sredstva koja smo koristili odgovarajuća, možda bi trebala neka pojačanja u slučaju obilnih oborina kao što smo imali nedavno 150 litara kiše na kvadratni metar u dva, tri dana, ali sredstva koja smo koristili za zaštitu su zadovoljavajuća.

Zaostala rajčica s obiljem plodova

   Valja reći da je prinos po hektaru bio preko 100 tona, što će reći na tri hektara površine prinos je bio preko 300 tona. Zasađeno je oko 100.000 sadnica. Uglavnom, gospodin Merdžan je zadovoljan prinosom kao i činjenicom da je kampanja od početka do kraja protekla prema planu, a na upit kako se našao u ovoj proizvodnji ovaj veliki proizvođač lubenica i kupusnjača, pčelar, a odnedavno i maslinar, kaže:

   „U poljoprivredi treba planirati, a ovo je jedni način gdje se planski radi od polja do stola, lanac je neprekidan. Ja sam ove godine pokušao, prinosi po hektaru su dobri, što znači da zemlja ovoj kulturi odgovara, ima malo viška kamena kojeg moramo sa strojem kupiti ili samljeti. Pokazalo se da je zemljište u Vidovom polju, nekad u vlasništvu Hepoka, pogodno za proizvodnju rajčice.

Izgled ubranih plodova

  

   Govoreći o borbi sa sušom u iznimno sušnom šestom mjesecu, ovaj marni poljoprivrednik kaže:

   -Nemamo podzemne vode kao uz Neretvu tako da moramo iz rijeke vući vodu. S četiristo metara iz Bregave smo crpili vodu, stradala su tri motora, ali i to je cijena posla. Za mene je u ovoj proizvodnji prednost plasman, nema na pamet sađenja, zna se kada sadiš, kada bereš, kada predaješ, to je organizirano i to je jedini način da poljoprivreda opstane - organizira proizvodnja, otkup i prodaja.

                                                           Proizvodnja paprike

   Od gospodina Merdžana smo doznali da u Vidovom polju, na drugom dijelu, još trojica sade za firmu Marinada, ali paprike. Ovaj radišni proizvođač kani nastaviti proizvodnju tzv. industrijske rajčice, a što se tiče proizvodnje industrijske paprike u drugom dijelu Vidova polja, riješeni smo vidjeti kako taj posao ide.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici.

Dio ambalaže za berbu