Uz promociju knjige Stanislava Vukorepa priča o kućericama i čobanicama vratila se u Hutovska brda

 

Dekor u Dočinama uz izlaganje akademika Mladena Bevande

   Ne kaže uzalud narodna – sve se može kad se ljudi slože. Upravo u tom duhu u Hutovskim brdima održana je promocija knjige  Stanislava Vukorepa, arheologa, etnografa, spisatelja, publiciste… Kako i dolikuje naslovu „Život u hutovskim brdima, crvenim kućercima i graditeljska suhozidna baština“, knjiga je predstavljena u Hutovskim brdima! Da bi se upriličio takav događaj zasluga je braće Konjevod – Luke, Pere, Ivice i Ante, te Antinog sina Slavena, rođenih u Hutovu koji žive u Neumu. Na obiteljskom imanju obnovili su kućericu koja podsjeća na one nekadašnje o kojima je autor pisao. Nakon što se saznalo da su kućerice, čobanice i sadržaji koji su stoljećima krasili to područje opisani, rodila se ideja da se promocija održi ispred kućerice, gdje su se smjestili autor i predstavljači, dok je publika sjedila na u nekadašnjoj bašči koja je „glumila“ antički amfiteatar.

Stanislav Vukorep bio je iznenađen i zatečen akcijom svojih Hutovljana

   S ovako neuobičajenim uvodom jednog kulturnog događaja započesmo iz razloga što je sama ideja i njezini realizatori vrijedan spomena s jedne, a s druge strane to je i najbolje priznanje autoru, Stanislavu Vukorepu na njegovom trudu. Govoreći o knjizi autor je naglasio:

                                                      Čuvanje uspomena

   „Razlog pisanja ove knjige je sjećanje na pastirice, čobanice koje su čuvale ovce u ovim brdima. Ovce su bila Amerika, za naš narod. Prije godinu, dvije jedan poznanik mi je kazao – nismo mi uzimali drva prije dok su Ruža i Ana nosile drva!  Ja kažem – hajde proračunaj kako njih nema, koliko si para  za drva dao!? One su morale svaki dan, morale, donijeti breme drva, jer drva se nisu kupovala. Ja se sjećam kao dječak, kad je bio pazar pred planinu, prodavale se ovce, moralo se prodati pet, deset, da bi platio planištaru da idu u planinu. Tako se jedan vraća, pita ga susjed – je li ostalo išta u njemu, tj. u novčaniku, „jest kaže, slika sv. Ante“. Ovca je bila kapital, tko je imao ovce imao je kapital! Imao je hranu, imao je pare, imao je sve. Jest da su se pastirice mučile i po najvećoj kiši morale su niz brdo snijet breme drva. Nije to bilo lako, ali takav je bio život. Ovo je zaleđe Hutova, hranilo je i spasilo Hutovo. Ove kućerice, kako ih zovemo, bile su važne. Prva je pokrivena crijepom 1920. godine. Sjećanje na njih, na pastirice, čobanice koje sam naveo, što sam znao, one su održale Hutovo. Ne samo Hutovo nego i sva sela u okruženju. Ovce su održale, a pastirice s njima“.

Svojevrsni anfiteatar u Dočinama

   Svoj pogled na djelo iznio je i akademik Mladen Bevanda, jedan od predstavljača:

   „Knjigu sam s velikim zadovoljstvom i zanimanjem pročitao, ona je primjer kako treba i na koji način oživljavati tradiciju, običaje i čuvati starinu. I prenositi naraštajima. Stanislav je tu učinio jako, jako mnogo i čini, a ova ovdje promocija je jedinstven ambijent u kojem se promovira jedna knjiga. Ovo treba biti i poticaj da i drugi čuvaju, održavaju i promoviraju svoju spomeničku kulturu. Naši su preci sačuvali mnogo toga i naša je obveza i dužnost ne samo čuvati nego i upoznavati mlađe kako je nekada bilo“.

                                   Uprizorenje kraljice Katarine i čobanica

   Dr. sc. Danijela Matić urednica knjige, inače predsjednica OV Neum, je naglasila:

   „Iznimna mi je čast biti urednica ovako kvalitetne, ovako široke, ovako vrijedne knjige kakva se nije vidjela do sada na ovim prostorima. Nije to samo priča o arhitekturi, etnologiji, suhozidu, kućericama…, to je puno dublja priča o načinu života u ovom krajevima južne Hercegovine. Priča o tugama i radostima naroda posebice ovdje na području Hutovu, o pastiricama, o kraljici Katarini, o putu soli, škriparima…, jedna bogata, duboka priča jedna bremenita arkadija autora, Stanislava Vukorepa“.

Dok su jedni govorili drugi su radili

   Program je moderirala i sekvencama upotpunila Vesna Slobođan spisateljica iz Ravnog rodom iz Hutova. Odglumila je kraljicu Katarinu za koju se vjeruje da je preodjevena u narodnu nošnju, kako bi izbjegla progoniteljima, na putu do Slanog prošla kroz Hutovo. Uz to umješno je uz pjesmu i igle pletilje s bičuljom na glavi, od kozje kostrijeti, dočarala dio života čobanica s Hutovskih brda, dok su ovaj neobični događaj pjesmom pozdravili članovi HKUD „Hutovo“. Naravno na Dočinama, kako se lokalitet zove podrazumijevala se i bogata okrjepa.

   Na kraju možemo samo konstatirati - Hutovljanji su nagradili i zadužili Stanislava Vukorepa za ono što je uradio i potakli da u tom duhu i nastavi.

Tekst i foto: Dušan Musa

Spisateljica iz Ravnog Vesna Slobođan u ulozi pastirice

...i kraljice Katarine

Za promociju je pripremljen i tradicionalni kruh

Za sada jedna kućerica, oživjela brda

Jelo za 99 pristiglih znatiželjnika

Hutovljani članovi KUD-a Hutovo, su se okupili i zapjevali

Jedno od vozila koje je na promociju i s promocije prevozilo i vraćalo posjetitelje

Služio se i ovčji sir iz mjeha

                                                Knjiga koja je okupila Hutovljane i njihove goste