Pčele: U dijelu Bosne pala kiša, hercegovački pčelari odahnuli, nadaju se boljem prinosu meda

 

Ivo Matić - kiša u Glamoču otklonila brigu

   Sa zebnjom su južnohercegovački pčelari od Ljubuškog, preko Čapljine i Stoca, do Neuma i Ravnog sa pčelinjim zajednicama proteklih dana, krenuli na planinsku ispašu. Razlog je bila suša i u tom djelu pčelarskog rajona za njih važnog u ljetnim mjesecima. Klimatološko ljeto uz buru za njih je zbog visokih temperatura, loše počelo.

                                                       Nagli rast temperatura

   „Bili smo u velikoj brizi, ne zbog meda nego što će biti s pčelama? Što bi se reklo molili smo za kišu, srećom je u ponedjeljak kasno popodne pala. Moje pčele su na području Glamoča. Gore je kiša pala tako da ćemo biti mirni određeno vrijeme. Kad kiše padnu sve procvjeta pa se nadam da će biti i unosa“, kaže Ivo Matić čapljinski pčelar, koji bez okolišanja navodi stanje u prvom dijelu sezone:

   „Nismo svi mi pčelari jednako prošli, neki su bilježili rekordne prinose, dok je kod drugih bilo prosječno ili čak podbacilo. U prosjeku bilo je dva puta bolje nego lani. Imali smo jedno vrcanje 10 – 12 kila meda po košnici. Da nisu temperature naglo skočile preko trideset stupnjeva, bilo bi jako dobro. Ovako što je tu je, nismo ni nezadovoljni, ali ni pretjerano zadovoljni. Gledano po pašama, kadulja je dala do 10 kila po košnici, a drača u prosjeku, od 10 do 15 kila. Kažem, duplo je bolje nego lani, a da nas je vrijeme podržalo na drači bi prinosi bili i duplo veći. Drača je dobro krenula, a onda su vrućine presjekle unos“, kaže Matić, ta na upit – o seljenju pčelara na planinske paše nastavlja:

Na visoravni Hrasna u neumskoj općini, pčele su se masovno rojile (foto: Miro Obradović)

  

 „Dvojili su neki pčelari ići u Bosnu ili ne ići ovdje suša gore suša, pa neki nisu ni otišli. Ja već godinama vozim pčele na planinsku ispašu, je trošak, ali gore im je sigurno bolje nego ovdje, ako ništa manje je vruće. Ne znam što će sada pčelari koji nisu selili pčele, ja se nakon kiše koja je pala nadam dobrom. Nekad je za nas pčelare važno ne samo da ima meda, nego da se i pčele mogu prehraniti. Da im u ljetnim razdobljima ne dajemo hranu. I to je važno. Posao s pčelama je svakodnevni, moraš uvijek uz njih biti, ako nisi za čas može doći do problema. Za mene je stalna briga o pčelinjim zajednicama osnova svakog pčelarstva, ako toga nema neće biti ni meda“, zaključuje ovaj strastveni zaljubljenik u pčelarstvo.

Roj pčela u gustišu

   Inače, pčelarstvo je jedna od poljoprivrednih grana koje su u najvećem debalansu kada je riječ o uvozu i izvozu. Tako, primjerice, u prvom kvartali tekuće godine izvoz meda iz Bosne i Hercegovine bio je samo 847 kilograma, dok je u isto vrijeme uvoz meda dostigao frapantnih 149.731, odnosno bio je približno za 177 puta veći! Prosječna cijena uvoznog meda bila je 7,5 KM, dok se kvalitetni domaći med može kupiti po cijeni od 18 pa do 27 KM koliko na policama jednog prodajnog lanca sa svim dažbinama i porezima košta med Opće zadruge „Matičnjak“ iz Struga kod Čapljine. 

                                                             Rast troškova

  Direktor zadruge Ivica Kozina ističe da se po cijeni od 7,5 KM pčelinji med ne može proizvesti. Prema njegovim kalkulacijama osnovni troškovi po košnici dostižu i 10 KM, kada se tome dodaju selidbe, prehrana u lošijim godinama, obnova pčelinjih društava i drugo, troškovi rastu i do petnaestak KM. U svakom slučaju priča o uvoznom medu od 7,5 KM po kilogramu više je nego dvojbena. Ne favoriziramo naše pčelare, često smo prema njima i kritični, ali s medom i domaćim, a posebice uvoznim, treba biti oprezan. 

Tekst i foto: D. Musa (Večernji list)

Domaći med na policama trgovina - jamstvo kvalitete