Zdenko Lauc zaradio je švicarsku mirovinu i u rodnim Vašarovićima uzgaja stado od 150 ovce, koke nesilice, voćnjak, vrt…:

 

Zdenko Lauc i njegovo stado

   Ne znamo tko smisli sintagmu „ne isplati se“, ali nakon napuštanja imanja Zdenka Lauca iz Vašarovića kod Ljubuškog, još jednom smo zaključili da je doskora poslovično radišnim Hercegovcima napravio medvjeđu uslugu. Krenimo redom, za nešto kasniji doručak uz brata Boru pred Zdenkovom  kućom okupilo se i nekoliko susjeda, na koje se domaćin može osloniti kada treba pomoć. Nekad se za taj običaj govorilo da proljudikaju. Usrdni domaćin stvorio je ozračje da svi morasmo ili zameziti ili koju čašu popiti. Uz put je tekao razgovor o životu u bogatoj Švicarskoj gdje je domaćin zaradio mirovinu, koju čeka i njegova supruga Diana.

                                                       Petoro djece

   Petoro djece, tri sina i dvije kćerke žive i rade u Švicarskoj, dok je Zdenka zov zavičaja doveo u pitome Vašaroviće. Poenta priče je u tome što Zdenko uzgaja stado od preko 150 brava, tu je i separe za koke nesilice, čak su i one, a ne samo ovce sve rjeđe u Hercegovini. Uređen je i posebni voćnjak, vrt za povrtlarske kulture, zasađeni krumpiri, na rašeljke se kaleme švicarske trešnje koje dozrijevaju u srpnju… Dalje nećemo, nego domaćina pitasmo čemu sve to uz sigurno pristojnu mirovinu (na domaćina se očito ne može odnositi riječ „mirovima“): 

Tek ojanjene ovce su u separeu

   „To sam vidio u Švicarskoj gdje bogati ljudi drže ovce, pa sam se i ja na to odlučio. Zbog kondicije i sadržaja života. Imam švicarsku mirovinu od viška glava ne boli ha, ha, ha… Ja sam ovdje s ovcama pomaže bio brat, susjedi i jedan povratnik iz Kanade, koji ima osamdeset godina. Ljudi koji mi pomažu čine to iz zadovoljstva, sad okolo što ljudi misle bolje da ne govorim“, uz smijeh kaže Zdenko, pa prelazeći na probleme s uzgojem ovaca nastavlja:

Saloš sa kukuruzom

   „Najgore je što se u zadnje vrijeme pojavila šepavost, slabo lijekova za to, postala je problem, tome bi veterinari trebali posvetiti više pažnje. Ovce će na planinu, po starinski, gore ostaju šest mjeseci, imam kolegu Ivana Guslara (Perko nap. a.), koji će na njih paziti“, konstatira gospodin Lauc te iznenađujuće s obzirom na nestašicu janjećeg mesa, iznosi problem plasmana:

Koke su obvezne u svakom domaćinstvu

   „Hoće svi janje do 12 – 13 kila mesa, a do 13 kili je neisplativo za gojiti“.

   -Plus toga vaše ovce su dobro uhranjene očito je da se janje od takvih ovaca, teško može zadržati na 13 kila?

   -Da. Imam tri četiri vrste - suffolka englesku pasminu, teksella nizozemsku, sjeničke ovnove i našu pramenku. Naše pramenke su naše, ali nemaju težinu. Nisu jadne znale da se polja neće orati, valjda bi one veće narasle, ha, ha, ha.

Eksperiment sa različitim sortama zbog mesa

   -Zašto ste se odlučili za miješanje pasmina?

   -Eksperimentiram da vidim što se može, da vidim šta će biti. Nisu jednake  naša buša i simentalka, tako i ja pokušavam vidjeti što će se iz križanja pasmina ovaca dobiti. Imam tri, četiri vrste i mogu reći da su se mješanci pokazali dobri i da podnose našu klimu. Meso nema puno loja kao u ovih naših ovaca. Meso od naše pramenke je lojavo, to je možda nekad bilo traženo, danas više nije. Genetika je sve, pa ću vidjeti što će biti.

U Švicarskoj ovce pasu u vojarni

   -Kod nas držanje ovaca nije popularno kako je u Švicarskoj?

   -Oni su jednostavni ljudi i ekstra drže do stočarstva. Nisam se raspitivao, ali mislim da u tome imaju značajnu pomoć države. Nama neobično ali tamo država pomaže da ovce pasu brda. Ja sam gledao seljake koji čuvaju krave po brdima, uzmu tučku, poput one s kojom se nekad gnječilo grožđe, i tuku zemlju, i to im se plaća! Pitam „Što to radite?“. Kažu: „Da zemlja ne klizi, da se učvrsti zbog erozije“. Tamo nema kamenja kao u nas već zemlja. Stočari nemaju poreza, ljudi poput naših planištaka imaju besplatno gorivo. Da moje ovce odu na planinu treba za šlepera dati 2.000 KM ili 3 KM po ovci. To bi trebalo biti besplatno kroz subvencije. Planištake treba stimulirati, da se ta djelatnost održi.

Janje nizozemske pasmine pozire

   -Raspituje li se netko iz vašeg okruženja o držanju ovaca?

   -Slabo, nema, nema, interesa. I za nas koji držimo misle da nismo dobri.

                                                   Švicarska je drugi svijet

   -A u najbogatijoj državi svijeta?

   -Ja sam s dvadeset godina došao u Švicarsku, bogat čovjek Vikari se zvao po njemu se zove i ulica Via Vikari u Luganu, imao je 13 ovaca, cijelo brdo bilo je njegovo. Radio sam u hotelu i kad bi na podne bio slobodan on je meni dobro plaćao da mu nadgledam ovce! Pedesetak metara od mog stana je vojarna, kad trava naraste seljaka se zove da dotjera ovce da popasu travu, kad opet poraste opet zovu seljaka da ispase. Ovce su čistači, bolje nego trimer, kod nas misle ako paseš da mu štetu praviš. Drugi je to svijet, kod njih mladi počinju raditi s 15 godina, ako ne studiraju, a kod nas s 30 godina. Šta će on naučit sa 30 godina, ništa. Ja sam sa sedam, osam godina počeo čuvat ovce…

Zbog silaska stoke s planina u jesen u Švicarskoj se zatvaraju autoceste! 

   Koliko bogati Švicarci cijene stoku ilustriraju snimke koje nam je ustupila gospođa Diana Lauc koje reče da se za prolaz stada i krda „zatvaraju autoceste“!

Tekst: Dušan Musa  (Večernji list)

Foto: Dijana Lauc i D. Musa

Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici.

Uspješno krenule divlje trešnje s kalemom iz Švicarske