Lijepe vijesti iz Ljubuškog: U prigodi dana grada predstavljen šesti broj godišnjaka „Bilig“

 

Vesna Slobođan

   Lijepa prigoda 581. godišnjica prvog spomena Ljubuškog, lijepi i raznovrsni sadržaji može se zaključiti nakon predstavljanja šestog  broja Biliga, godišnjaka Udruge „Hercegovačka kulturna baština – Bilig“. Ukupnom ugođaju doprinijela je  i nadahnuta predstavljačica Vesna Slobođan, pjesnikinja i publicistica iz Ravnog. Naravno, uz raznovrstan sadržaj ide i adekvatan ugođaj, dvorana hotela „Bigeste“ bila je popunjena Ljubušacima – zainteresiranim slavljenicima, a i gostima iz drugih mjesta Hercegovine.

   U suštini razotkrivanje sadržaja šestog Biliga, bilo je upoznavanje s nizom autora i nizom različitih sadržaja. Predstavljačica gospođa Slobođan, razumje se članica udruge „Bilig,  očito nije žalila ni vremena, ni truda, predstavila je svaku od tema ponaosob, jezgrovito i sažeto, da bi sve stalo u dvadesetak minuta. Među njima iz više razloga zanimljiva je uvoda Igora Skoke o Sandalju Hraniću povodom 590 godina njegove smrti. Tu temu ističemo s razlogom jer je riječ o povijesnoj osobi koja je Humom, odnosno Hercegovinom, upravljala bezmalo pola stoljeća.

Posjedi velikaša Bosne i Huma

   Sandalj Hranić gospodar Humske oblasti, danas Hercegovine, naslijedio je od svoga strica, još čuvenijeg Vlatka Vukovića, Velikog vojvode kraljevine Bosne, prvog južnoslavenskog vojskovođu koji je nanio poraz Osmanlijama. Poučak uz ovaj prilog - o Hercegovini moramo više učiti i znati, jer Sandalj je nakon smrti Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1416. g.), bosanskog velikaša, zakoračio i u naše krajeve, pa mu se posjed prostirao od Ploča na jugu Konjica, Goražda i Prijepolja na sjeveru Nikšića na istoku, pa do Kotora na jugoistoku. Skromnom profesoru Skoki želimo nadahnuće pa da u narednom Biligu opiše 560-tu godišnjicu od smrti hercega Vukčića Kosače, po kojem ozemlje na kojem živimo dobi ime. Jasno, po Hercegovoj tituli.

Posjetitelji i snimateljica

   Uredništvo u sastavu – Boris Brkić, Ljiljana Herceg, Slađana Miličević, Tomislav Primorac i Igor Skoko se pobrinulo u uvodu, pobrojati sve teme, a u cilju njihovog približavanja pratiteljima bloga „Ercegovina u slici i rijeci“ dužni smo ih i navesti. Dakle, uz navedenu temu o vojvodi Sandalju Hraniću slijede: članak Danijele Grbavac o arheološkom muzeju u samostanu sv. Ante na Humcu povodom 140 godina muzeja. Potom dolazi sportski članak Nikice Šiljega o trojici Hercegovaca na čelu Hrvatskog nogometnog saveza, a nakon njega Blanka Matković piše o križarima na pograničnom dijelu između Hercegovine i Dalmacije.

Za glazbeni ugođaj pobrinula se Rebeka Selak, polaznica Srednje glazbene škole Ljubuški

   Prof. dr. sc. Ante Čuvalo piše o komunističkom totalitarizmu u poraću te je priredio dva zapisa o ljubuško-bekijskom studentskom klubu u Zagrebu 1959. Prof.  Ivanka Palac piše o obiteljskoj knjižnici Palac iz Dragićine, a potom slijedi članak o 20 godina galerije Majka na Humcu. Prilog o nastupu Ljubuškog kipara Stjepana Skoke na venecijskom Bijenalu 2024., piše Marin Ivanović kustos i nacionalni povjerenik paviljona BiH na tom događaju. Tu je i moja malenkost s tekstovima o tvrđavi hercega Stjepana Kosače u Ljubuškom, te o Daorsonu kod Stoca.

Izlaganje su pratili i zadnji redovi

   Ivo Dragičević je napisao In memoriam o arheologu Šimunu Bošnjaku. Priču o janjičarima (jedan mogući scenarij iz života u Hercegovini u vrijeme osmanskih osvajanja pretvorenih u priču), donosi dr. Jure Burić. To je ujedno i uvod u Književni kutak u kojem svoje radove objavljuju: Stjepan Boto, Zvonimir Mikulić Đono, Mate Pavlović, Snježana Lovrić, Ružica Soldo i Mara Cica Šakotić. Nakon toga Vesna Slobođan donosi priču o obitelji Radić iza koje slijedi In memoriam o Franki Šunjić iz Radišića koji potpisuje Uredništvo godišnjaka Bilig.

   Dakle, to bi bilo to. Za sve koji se nisu odrekli čitanja kratak savjet – ne bi bilo loše kupiti, cijena je 20 KM, pa pročitati sigurno će svatko naći nešto za sebe, a onda ostaviti i čekati novi Bilig.

Tekst i foto: D. Musa

Posjetitelji i izvođači