Arheološka otkrića: Tajanstvena moćna gradina iznad klobučkog zaseoka Brdo

 

Vinko Herceg na guvnu gdje se vrlo žito

    Ne može joj se naći traga ni na Facebooku ni Internetu, pogotovu u pisanoj literaturi, a ona postoji, laički kazano 3.000 godina! Riječ je o gradini na brdu Klobuk visokom 478 metara. Sjeverozapadni dio brda, nakon rasjeda, je nešto niži i zove se Gradina. Našli smo metalnim klinom u kamenu, obilježenu najvišu kotu koja je opet prema procjeni, 440 metara iznad razine mora.   Za onoga tko je od rođenja gledao u to brdo, intrigantan podatak. Na istočnoj strani dijelu zvanom Markovište, se nalaze temelji crkvice iz još nedefiniranog razdoblja, prije nešto više od deset godina izgrađena je i kapelica, još istočnije je najviši vrh Klobuka, a na zapad iznad rasjeda do pojave smreke i zelenike, poslije kiša na suncu se presijavao ljuti krš. Prilikom razgledavanja obrušenih stijena sugovornici Željko i Nikola Boras uzgred su spomenuli da se na Gradinu nekad iznosilo i vrlo žito?! Bilo je to dovoljno da ojača znatiželju.

Ljubazni domaćin Nikola Boras  počasti nas tradicionalnim proizvodima rakijom, suvim smokvama i duvanom...

    Čim se ukazala prilika s Vinkom Hercegom ljubuškim zanesenjakom u arheologiju, krenuli smo provjeriti tu za nas nevjerojatnu tvrdnju. Nevjerojatnu iz razloga što je i s južne koliko toliko prohodne strane, velika strmina. Početak nije obećavao, međutim nastavak pohoda bio je iznenađujuće plodonosan. Kad smo sve obišli i čestito izboreni smrekom, dračom i gustišem sjeli predahnuti, mogli smo samo konstatirati da je riječ o impozantnoj gradini, koja je unutar bedema imala i obradivu površinu. Upravo na tim komadićima zemlje stanovnici Brda prije pedesetak i više godina vrli su žito, sadili krumpire…

                                         Pohod sa hercegovačkim Šlimanom

   „Ovo je pravo čudo“, nakon hodanja tamo – amo po vrhuncu Gradine, ustvrdio je Vinko Herceg, kojeg znanci zovu hercegovačkim Šlimanom (po Heinrichu Schlimannu njemačkom biznismenom i arheologu amateru koji je živo od 1822. – 1890. godina, a među ostalim pripisuje mu se da je u Maloj Aziji otkrio Troju). 

Orlove stine - Nikola reče da se tuda ni đava ne može uspet na gradinu

   „Ova prapovijesna gradina je imala kontrolu prostora na sve četiri strane svijeta. Na istok imala je pregled gotovo cijelog Ljubuškog polja, dolinu rijeke Trebižat (na tom dijelu lokalni naziv za jedanaestoimenu rijeku je jednostavan – Rika op. a.), na sjever uz dolinu rijeke imala je pregled brdskog masiva sve do Čvrsnice i Vrana, na zapadnu stranu držala je kontrolu nad Vojnićkim poljem, Dolama, Kašćem i ograncima biokovskog masiva, dok su prema jugu pregledni bili Veljačko polje, Rastok, brda Zveč, Šubir… Iliri su zaista znali gdje gradine podizati“, zaključuje Herceg, te opisujući samu gradinu koju smo nekoliko puta što sačuvanim zidom, što kroz šikaru „premjerili“ nastavlja:

Pogled s Orlovih stina na podnožje

   „Cijela sjeverna i  dobar dio istočne strane ima veliki suhozidni bedem u dužini od 230 – 250 metara, koji na istoku završava klisurom Orlove stine. Na osnovu iskustva i površinskih nalaza na koje smo naišli, ja bih ovu prapovijesnu gradinu smjestio u kasno brončano ili u starije željezno doba tj. 1200–700. g. pr. Kr. ili 3200–2700 g. starosti“.

   Na taj zaključak upućuju fragmenti keramike koji se mogu naći između stijena. Uz sve to vidljivo je da Gradinu nismo prvi posjetili. Uz pročišćeni nekadašnji put, bilo je još znatiželjnika, koji su tu bili slučajno ili s nakanom na što upućuju određene radnje na terenu. Međutim, nema tragova devastacije, u novije vrijeme. U svakom slučaju Gradina je bila moćna zajednica naših predaka, moguće, Ardijejaca koji su tu mogli čekati i dolazak Slavena. Preko Orlovih stina do gradinskog naselja ne mogu ni današnji alpinisti, sa sjevera je bio moći bedem, na kojem je u nekom kasnijem razdoblju formiran zid širine 0,70 i visine 1,5 metar, prema zapadu kao i prema jugu bedemi i strmina...

Dio bedema

   „U samim temeljima suhozidnog bedema na sjevernoj i većim dijelom istočne strane nalaze se strukture grobova jajolikog ili valjkastog oblika djelomično izdevastirane.  Primijetili smo da su u nekom određenom razmaku od kojih 3 – 4 metra, nalazi njih 5 – 7 s mogućnošću da ih ima po cijeloj strukturi temelja pa i u njihovom središtu. Sa sjeveroistočne strane bedem je mogao biti 1,7 metara. Južna strana ima nepremostivu prepreku zvanu Orlove stine. Zapadna strana gradinskog prostora opasana je također suhozidnim bedemom u širini od 1,50 metra, dok na pojedinim mjestima i danas seže do 1,50 metara u visinu. Taj dio je dobrano razrušen i jedva prepoznatljiv, na njemu je izgrađen u cijelosti novi zid u visini od 1,50 metara“, raščlanjuje Herceg, pa nastavlja:

Jazavci su za sada jedini arheolozi

   „Od sjeverne strane bedema po središtu gradinskog prostora, pruža se suhozidni bedem koji štiti naselje i razdvaja na istočnoj i zapadnoj strani, ulazi u samo središte gradinskog prostora i naslanja se na najbitniju podzidnu strukturu u samoj gradini. Visina tog bedema je od 0,40 do 0,90 metara, u prvotnom stanju mislim da je bio visok oko 1,00 metar, a širok oko 1,20 metara.

                             U središtu gradine guvno na kojem se nekada vrlo žito

   U samom središtu gradinskog prostora nalazi se podzidna kaskadna struktura koja se uzdiže ka vrhu gradine u dužini od 40 metara i visini 6 – 8 metara, postavljenoj od istoka prema zapadu. Primjetne su i zidne kaskade koje su bile visoke do 1,00 metara, a široke 1,00 – 1,20 metara i tako uzdignute prema  samom vrhu gradinskog prostora. U jednom dijelu zapadne strane samog vrha gradinskog prostora, nalazi se odvojena ista kaskadno zidana struktura u dužini od 7,00 metara i visinom od 5,00 metara“, konstatira ljubuški zaljubljenik u arheologiju, te prelazi na ono što nas je i dovelo na Gradinu iznad klobučkog zaseoka Brdo.

Netko tko se razumje u arheologiju ipak je na Gradini bio prije novinara
 

„Na samom vrhu gradinskog prostora nalazi se zemljana elipsasta ploha  

dužine 18 i širine oko 12 metara, podzidana sa svih strana, na čijoj površini su vidljiv keramički ulomci. Po meni, kaže Herceg, to je bio bitan naseljivi dio gradinskog prostora, na kojem su stoljećima kasnije mještani Brda vrli žito. Pozivam  stručnu javnost da se pozabavi ovom do sada tajanstvenom zajednicom i da joj pruži priliku izlaska iz anonimnosti, ona to zaslužuje“, zaključuje suputnik Vinko Herceg.  

   Na Gradinu nas je pravim putem usmjerio Nikola Boras, koji nas po povratku dočeka domaćinski, u tradicionalnom duhu - suve smokve, domaća loza, cigar duvana, te od novina više vrsta keksa i 'ladno pivo. Uz otkriće cilj pohoda bijaše mještane  i okolne Klobučane upozori na značenje lokaliteta, kako bi bili brana eventualnim nepoželjnim gostima.

Tekst i foto: Dušan Musa

Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici!

Impozantna dužina bedema 

Gradina na obližnjem brdašcu

Dvije, tri istraživačke sonde dale bi odgovor na pitanje o starosti gradine