Ljubuški: Graditeljski simbol iznad Ljubuškog krije neke tajne o životu u 15. stoljeću

 

Stepenište za penjanje na bedeme

   Od kada je započela ozbiljna obnova tvrđave hercega Stjepana ili kako se nekada govorilo 'kule ercega Stipana', svaki posjet izaziva divljenje umijeću kako srednjovjekovnih arhitekta, tako i majstora. Naravno, moramo pohvaliti i majstore tvrtke „Građevinar – Fajić“ d. o. o. iz Mostara koje smo ove i proteklih godina zaticali kako marno rade na obnovi simbola Ljubuškom. Novi posjet tom grandioznom, ali skladnom zdanju i pogled dolje, prema gradu navodi na zaključak da će Ljubuški uzmogne li,  imati tri prekrasna graditeljska simbola – tvrđavu hercega Stjepana iz kasnog srednjeg vijeka, franjevački samostan na Humcu, prvenstveno njegov dio građen u doba osmanske vlasti, te sedmi magazin krasnu ostavštinu nekadašnje duhanske stanice u Ljubuškom.

                             Tri kamena zdanja za ponos i praksa o „gradu bez ptica“

   Tri su to kamena zdanja, građena rukama ovdašnjih majstora i „argata“, kojima nadaleko nema premca. Ima još lijepih i skladnih starih građevina u okruženju, ali nema na okupu krasnih zdanja iz tri epohe. Rimski logor Bigeste ovom prigodom nećemo spominjati, jer su ga neke naše davne generacije svele na razinu zemlje u okruženju, mada je i on stat pa gledat. Nadat se prije svega, da će se obnova tvrđave nastaviti, obnova sedmog magazina započeti, dok za staru crkvu i franjevački samostan na Humcu, nema zime uredno se održavaju. Svakako se nadati da će konačno nešto vrijedno pažnje ostaviti i sadašnje generacije graditelja i arhitekata, što podrazumijeva da neće stvarati „grad bez ptica“, odnosno zidati građevine bez da oko njih nema drveća i zelenila.

Veličanstven izgled zidova

   Nismo upratili kada je točno završena obnova bedema 4. na južnoj strani tvrđave hercega Stjepana, ali to što je urađeno dodatno je uljepšalo prekrasno zdanje ljubuške tvrđave. Građevinare već spomenute tvrtke „Građevinar – Fajić“ d. o. o., posjetili smo na vrhuncu ljetnih žega, kada su nam na upit – kako je raditi na + 40 stupnjeva, lakonski odgovorili – svako ljeto je vruće“. Majstori su završili svoj dio posla i uz put nominirali neke nove dvojbe, odnosno zahtjeve. Zidove bedema 4. prokopali su do temelja i tako otkrili da su naslage šuta puna dva metra i više!  Kada se to očisti, a trebat će, opet će izroniti nešto novo, jer su vidljivi ostaci poprečnih zidova. Prije nekoliko godina dva manja otkopana objekta u podnožju tog brda šuta, pokazala su da je tvrđava bila grad u malom, da se tu živjelo i privređivalo.

   Može se rezimirati da se u unutrašnjosti zdanja čiji su bedemi u dobroj mjeri obnovljeni, kriju i neke tajne o životu u petnaestom stoljeću. Znatiželjni su i Ljubušaci – iseljeni, raseljeni, domicilni, tek nakon obnove središnje tzv. branč kule, čime je objekt dobio posve novi izgled, ruševine su malo kome zanimljive, nema popodneva da neko ne hoda, slika, gleda, reklo bi se nadzire kako obnova teče. Ovoga puta sreli smo tri gospodina koji su svaki za sebe razgledali, slikali, divili se… jednom riječju, lijepo je biti u lijepom.

                                     Nova otkrića postarila Ljubuški

   Pisati o prošlosti tvrđave hercega Stjepana nije lagan posao. Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić u studiji „Stari hercegovački gradovi“ objavljenoj 1953. godine, primjerice, navode da se „Ljubuški prvi put spominje 1452. godine u vrijeme borbe između hercega Stjepana i njegovih sinova, pred kojima se stari herceg sklonio u tvrdu kulu. Drugi puta se ovaj grad spominje u povelji Alfonsa kralja aragonskog i napuljskog od 1. juna 1454. Biće da je grad (odnosno kula) nastao negdje u ovo doba, jer mu nema spomena u poveljama od 1444. i 1448. koje se odnose na hercegove zemlje.“

Zbog nasipa temelji dublji i od dva metra

   Ističemo, herceg Stjepan se nije borio protiv sinova, nego protiv sina Vladislava koji je prije toga nezadovoljan raspodjelom imovine, u pomoć pozvao Osmanlije da rješavaju njegove obiteljske probleme. Dalje, vrijeme je pokazalo da je Ljubuški sa sigurnošću stariji za sedamnaest godina nego što je navedeno u ovom prilogu. Kao dan grada slavi se 21. veljače 1444. godine, dan prvog spomena, da bi se u međuvremenu otkrilo da je i devet godina stariji, u dubrovačkom arhivu dr. sc. Marijan Sivrić pronašao je još stariji datum 15. veljače 1435. godine. To je ujedno i godina kada je umro Sandalj Hranić, a naslijedio ga njegov sinovac Stjepan Vukčić Kosača. Moguće da je herceg po dolasku na vlast počeo gradnju tvrđave, a moguće da je ona i starija. Jedino što je za sada sigurno to je činjenica da je na istom brijegu bila i ilirska gradina…

Tekst i foto: Dušan Musa (Večernji list)

 Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici!

Stati i gledati