Lovci negoduju: U sedam dana na magistrali M - 17 stradale dvije srne
Lovci cijene da su zbog nedostatka odgovarajućih prijelaza srne krenule na Neretvu |
Nakon
dva slučaja prometnih nezgoda i stradavanja divljači na magistralnom putu
M17 čapljinski lovci smatraju da je zbog neizgrađenih odgovarajućih prijelaza
na autocesti koridora Vc divljač, u ovom slučaju srneća, na ovakvim vrućinama i
bez mogućnosti pristupa lokvama s vodom, potpuno izgubila kompas.
U samo
tjedan dana, na magistralnoj cesti M 17 Čapljina – Mostar, dionica kroz Bivolje
Polje, skoro na istom
mjestu i u isto vrijeme, oko 12 sati, zabilježena su
dva slučaja prometnih nezgoda u kojima su stradale dvije srne. Na svu sreću,
nije bilo ljudskih i materijalnih stradanja… a sve je moglo biti kobno jer ovih
dana, u špici ljetne sezone, bilježi se veliki promet na ovom dijelu M17.
Do sada,
na ovom području, nisu zabilježene prometne nezgode s divljači, a pogotovo nisu
zabilježena stradavanja srneće divljači. Istina, na prometnici su istaknuti
znakovi upozorenja da može biti divljač na putu, ali kako kažu lokalni lovci do
sad su zabilježena stradanja jazavaca, kuna i lisica.
Dvadesetak kilometara autoceste bez adekvatnog prijelaza za životinje
Uz
pomoć čapljinskih lovaca prije svega Zdravka Pranića tajnika Lovačkog društva,
došlo se do pretpostavke od kuda srne na magistrali koja je opet pod
ingerencijom Cesta Federacije BiH. Lovci smatraju da su srne jednostavno ostale
uskraćene za svoj uobičajeni migratorni put. Naime, na trasi autoceste od
Počitelja do Stanojevića kroz čapljinsku općinu, koja se nalazi tek nekoliko
stotina metara iznad M17 i koja se proteže u duljini od desetak
kilometara, postavljena je zaštitna ograda, a nije izgrađen niti jedan prijelaz
za divljač. Lovci ističu da postoje samo dva potputnjaka i to ne za životinje
nego su oni “univerzalni”, i za ljude i za poljoprivredne strojeve, pa su
valjda predviđeni i za divljač…
Srna završila u žbunju |
„Na te
prolaze možda se mogu naviknuti lisice i jazavci, ali za plemenitu divljač kao
što su srne to ne može biti prolaz. Smatramo da su srne nakon što im je
žicom prepriječen uobičajeni migratorni put lutajući sišle s brda prema Neretvi
i tako stigle na magistralu gdje su stradale. Jednu dojavu o smo dobili
od policije, a drugu od savjesnih vozača. Još jednom ću istaknuti da smo
svi imali sreće jer nije bilo ni ljudskih ni materijalne štete, a s obzirom na
frekvenciju prometa i brzinu s kojom se vozi…ne smijemo ni pomisliti šta
se moglo dogoditi…
Bez obzira jesu li ove naše postavke u
cijelosti točne, mi smo jako nezadovoljni kako se gradila i autocesta na
koridoru 5 c i kako se planira graditi Jadransko-jonska cesta kroz čapljinsku i
stolačku općinu. Radi se i gradi bez plana zaštite, naši se stavovi na
uvažavaju, procjene o utjecaju novih prometnica na okoliš donose se ad hoc, bez
pravog monitoringa i konsultacija…” ističu čapljinski lovci.
Lovci su rezignirani što ih se ne sluša |
Svojevremeno
smo u svojstvu novinara svjedočili jednoj od prvih rasprava o utjecaju novih
prometnica na okoliš, još 2016. godine, s koje je osvrt objavio i Večernji list,
17. 07. 2016. Riječ je bila o Studiji procjene utjecaja na okoliš za izgradnju
dionice Buna – Počitelj. Studiju su prezentirale Suada Numić, stručna
savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma i Aida Muminović, ispred
ovlaštene konzultantske kuće CETEOR Sarajevo. U žustroj raspravi koja se vodila
između spomenutih dama i članova lovačkog ceha tajnik Pranić je najprije
istaknuo „kako lovačko društvo pri izradi te studije nikad nitko nije
kontaktirao“, te upozorio kako, primjerice, prolaz za vuka treba biti „između
80 i 100 metara, a ne neka cijev ili cestovni prolaz“.
Samo muka kroz potputnjake može natjerati vuka
„Kroz
takve prolaze samo muka može natjerati vuka“, kazao je slikovito u toj raspravi
tajnik Pranjić, te naglasio da njegov stav nije lovački hir nego i čisto
znanstveno pitanje. Lovci su tada iznijeli i niz drugih primjedbi uz ostalo kao
primjer, naveli su da je prema prezentiranoj studiji, prebrojavanje gmazova
obavljeno u veljači, „iako svatko zna da je za njih tada sezona mirovanja!?“
Međutim, očito je da ozbiljna lovačka priča nije pila vode pa na dijelu
autoceste na koridoru 5 c kroz čapljinsku općinu, ukupne dužine dvadesetak
kilometara, nema niti jedan prijelaz za životinje kakve viđamo na hrvatskim
autocestama!? Bez obzira na stradanje divljači, to je činjenica koja se ne može
pobiti.
„Tema je
ozbiljna, odobrili su i studiju utjecaja na okoliš za Jadransko-jonski smjer,
na koju smo mi lovci i predstavnici Parka prirode Hutovo Blato imali niz
ozbiljnih primjedbi, zbog kojih je ona bila i odbijena, ali na kraju nas opet
nitko ništa nije pitao. Opet nema niti jedan prijelaz za životinje, žica
će dakle, biti od Stanojevića do Počitelja, te će se preko Hotnja spustiti na
kanjon rijeke Bregave i njime će ići do granice s općinom Stolac, tj. do
spajanja sa cestom Stolac-Neum. Znači, cijela dubravska visoravan će ostati u
izolaciji, a divljači će biti zapriječen pristup Neretvi, Bregavi i jezerima
Hutova Blata…”.....
Tekst: D. Musa
Foto: Arhiva Lovačkog
društva „Galeb“
Lovci misle da su i vukovi zimus naletjeli na njih što nisu mogli prijeći magistralu |
U P O Z O R E N J E
Osobno sam mislio da će ta praksa s vremenom prestati kada pojedini online mediji, odnosno portali, kadrovski ojačaju, međutim moja procjena je bila pogrešna, jer se moje prešutno odobravanje uzima za vječno.
To tako "vječno" ne može ostati, jer je višestruko nespojivo s osnovnim postulatima novinarstva i novinarske etike. Štoviše nije spojivo ni s općeprihvaćenim društvenim normama. Sukladno tomu ističem:
Prvo, Dušan Musa kao novinar ima redakciju, Večernji list, koja ga za njegov rad i plaća,
drugo, jedne tužiti zbog uzimanja tekstova koji su intelektualno vlasništvo autora, a drugima gledati kroz prste, također je nespojivo s novinarskom etikom,
treće, ovakva praksa je nehumana jer novinar postaje bez svoje volje, intelektualna posvuduša, čiji se tekstovi pojavljuju na dva, tri, pet medija, što stvara krivu sliku i o autoru i o sadržaju,
četvrto, na žalost, većina onih koji preuzimaju tekstove s potpisom ili bez njega, nije uopće registrirana kod Vijeća za tisak i online medije FBiH, pa tako ispada da novinar, u ovom slučaju moja malenkost, radi na crno itd.
Molim vas oslobodite me te prakse!
Želim vam uspjeh u radu, možete se obratiti za pomoć, ali bez preuzimanja sadržaja. Tekstove do daljnjeg može shodno poslovnom dogovoru preuzeti samo čapljinski Đaka city i moja bivša kuća Radiopostaja Čapljina!
Ovo upozorenje vrijedi od 17. lipnja/juna 2024. godine, točno u podne. U slučaju povrede mojih prava znate što slijedi - pravni postupak, a ono što kao novinar pišem, čitatelji mogu naći na portalu Večernjeg lista, www.vecernji.ba ili na blogu ercegovinausliciirijeci
Primjedbe
Objavi komentar