Lovci negoduju: U sedam dana na magistrali M - 17 stradale dvije srne

 

 

Lovci cijene da su zbog nedostatka odgovarajućih prijelaza srne krenule na Neretvu  

   Nakon dva slučaja  prometnih nezgoda i stradavanja divljači na magistralnom putu M17 čapljinski lovci smatraju da je zbog neizgrađenih odgovarajućih prijelaza na autocesti koridora Vc divljač, u ovom slučaju srneća, na ovakvim vrućinama i bez mogućnosti pristupa lokvama s vodom, potpuno izgubila kompas. 

   U samo tjedan dana, na magistralnoj cesti M 17 Čapljina – Mostar, dionica kroz Bivolje Polje, skoro na istom mjestu i u isto vrijeme, oko 12 sati, zabilježena su dva slučaja prometnih nezgoda u kojima su stradale dvije srne. Na svu sreću, nije bilo ljudskih i materijalnih stradanja… a sve je moglo biti kobno jer ovih dana, u špici ljetne sezone,  bilježi se veliki promet na ovom dijelu M17.

   Do sada, na ovom području, nisu zabilježene prometne nezgode s divljači, a pogotovo nisu zabilježena stradavanja srneće divljači. Istina, na prometnici su istaknuti znakovi upozorenja da može biti divljač na putu, ali kako kažu lokalni lovci do sad su zabilježena stradanja jazavaca, kuna i lisica.

                         Dvadesetak kilometara autoceste bez adekvatnog prijelaza za životinje

     Uz pomoć čapljinskih lovaca prije svega Zdravka Pranića tajnika Lovačkog društva, došlo se do pretpostavke od kuda srne na magistrali koja je opet pod ingerencijom Cesta Federacije BiH. Lovci smatraju da su srne jednostavno ostale uskraćene za svoj uobičajeni migratorni put. Naime, na trasi autoceste od Počitelja do Stanojevića kroz čapljinsku općinu, koja se nalazi tek nekoliko stotina metara iznad M17 i koja se proteže  u duljini od desetak kilometara, postavljena je zaštitna ograda, a nije izgrađen niti jedan prijelaz za divljač. Lovci ističu da postoje samo dva potputnjaka i to ne za životinje nego su oni “univerzalni”, i za ljude i za poljoprivredne strojeve, pa su valjda predviđeni i za divljač…

Srna završila u žbunju

   „Na te prolaze možda se mogu naviknuti lisice i jazavci, ali za plemenitu divljač kao što su srne to ne može biti prolaz. Smatramo da su  srne nakon što im je žicom prepriječen uobičajeni migratorni put lutajući sišle s brda prema Neretvi i tako stigle na magistralu gdje su stradale. Jednu dojavu o  smo dobili od policije, a  drugu od savjesnih vozača. Još jednom ću istaknuti da smo svi imali sreće jer nije bilo ni ljudskih ni materijalne štete, a s obzirom na frekvenciju  prometa i brzinu s kojom se vozi…ne smijemo ni pomisliti šta se moglo dogoditi…

   Bez obzira jesu li ove naše postavke u cijelosti  točne, mi smo jako nezadovoljni kako se gradila i autocesta na koridoru 5 c i kako se planira graditi Jadransko-jonska cesta kroz čapljinsku i stolačku općinu. Radi se i gradi bez plana zaštite, naši se stavovi na uvažavaju, procjene o utjecaju novih prometnica na okoliš donose se ad hoc, bez pravog monitoringa i konsultacija…” ističu čapljinski lovci.

Lovci su rezignirani što ih se ne sluša

   Svojevremeno smo u svojstvu novinara svjedočili jednoj od prvih rasprava o utjecaju novih prometnica na okoliš, još 2016. godine, s koje je osvrt objavio i Večernji list, 17. 07. 2016. Riječ je bila o Studiji procjene utjecaja na okoliš za izgradnju dionice Buna – Počitelj. Studiju su prezentirale  Suada Numić, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma i Aida Muminović, ispred ovlaštene konzultantske kuće CETEOR Sarajevo. U žustroj raspravi koja se vodila između spomenutih dama i članova lovačkog ceha tajnik Pranić je najprije istaknuo „kako lovačko društvo pri izradi te studije nikad nitko nije kontaktirao“, te upozorio kako, primjerice, prolaz za vuka treba biti „između 80 i 100 metara, a ne neka cijev ili cestovni prolaz“.

                                     Samo muka kroz potputnjake može natjerati vuka

   „Kroz takve prolaze samo muka može natjerati vuka“, kazao je slikovito u toj raspravi tajnik Pranjić, te naglasio da njegov stav nije lovački hir nego i čisto znanstveno pitanje. Lovci su tada iznijeli i niz drugih primjedbi uz ostalo kao primjer, naveli su da je prema prezentiranoj studiji, prebrojavanje gmazova obavljeno u veljači, „iako svatko zna da je za njih tada sezona mirovanja!?“ Međutim, očito je da ozbiljna lovačka priča nije pila vode pa na dijelu autoceste na koridoru 5 c kroz čapljinsku općinu, ukupne dužine dvadesetak kilometara, nema niti jedan prijelaz za životinje kakve viđamo na hrvatskim autocestama!? Bez obzira na stradanje divljači, to je činjenica koja se ne može pobiti. 

   „Tema je ozbiljna, odobrili su i studiju utjecaja na okoliš za Jadransko-jonski smjer, na koju smo mi lovci i predstavnici Parka prirode Hutovo Blato imali niz ozbiljnih primjedbi, zbog kojih je ona bila i odbijena, ali na kraju nas opet  nitko ništa  nije pitao. Opet nema niti jedan prijelaz za životinje, žica će dakle, biti od Stanojevića do Počitelja, te će se preko Hotnja spustiti na kanjon  rijeke Bregave i njime će ići do granice s općinom Stolac, tj. do spajanja sa cestom Stolac-Neum. Znači, cijela dubravska visoravan će ostati u izolaciji, a divljači će biti zapriječen pristup Neretvi, Bregavi i jezerima Hutova Blata…”.....

Tekst: D. Musa

Foto: Arhiva Lovačkog društva „Galeb“ 

Lovci misle da su i vukovi zimus naletjeli na njih što nisu mogli prijeći magistralu

U P O Z O R E N J E

S obzirom na dosadašnje preuzimanja mojih tekstova bilo iz Večernjeg lista, bilo s bloga ercegovinausliciirijeci, od strane online medija, dužan sam upozoriti sve koji su to radili, da prekinu tu praksu.

Osobno sam mislio da će ta praksa s vremenom prestati kada pojedini online mediji, odnosno portali, kadrovski ojačaju, međutim moja procjena je bila pogrešna, jer se moje prešutno odobravanje uzima za vječno.

To tako "vječno" ne može ostati, jer je višestruko nespojivo s osnovnim postulatima novinarstva i novinarske etike. Štoviše nije spojivo ni s općeprihvaćenim društvenim normama. Sukladno tomu ističem: 

Prvo, Dušan Musa kao novinar ima redakciju, Večernji list, koja ga za njegov rad i plaća,

drugo, jedne tužiti zbog uzimanja tekstova koji su intelektualno vlasništvo autora, a drugima gledati kroz prste, također je nespojivo s novinarskom etikom,

treće, ovakva praksa je nehumana jer novinar postaje bez svoje volje, intelektualna posvuduša, čiji se tekstovi pojavljuju na dva, tri, pet medija, što stvara krivu sliku i o autoru i o sadržaju,

četvrto, na žalost, većina onih koji preuzimaju tekstove s potpisom ili bez njega, nije uopće registrirana kod Vijeća za tisak i online medije FBiH, pa tako ispada da novinar, u ovom slučaju moja malenkost, radi na crno itd.

Molim vas oslobodite me te prakse! 

Želim vam uspjeh u radu, možete se obratiti za pomoć, ali bez preuzimanja sadržaja. Tekstove do daljnjeg može shodno poslovnom dogovoru preuzeti samo čapljinski Đaka city i moja bivša kuća Radiopostaja Čapljina!

Ovo upozorenje vrijedi od 17. lipnja/juna 2024. godine, točno u podne. U slučaju povrede mojih prava znate što slijedi - pravni postupak, a ono što kao novinar pišem, čitatelji mogu naći na portalu Večernjeg lista, www.vecernji.ba  ili na blogu ercegovinausliciirijeci