Sir u Hercegovini tražen, ali zato nema čobana ni za 1500 eura!

 

Zbog kupaca, a i sebe morao sam nabaviti kombi s uređajem za hlađenje

   Kada smo prije nešto više od dvije godine razgovarali s Milanom Damjancem prodavačem sira iz okolice Nevesinja, požalio se kako od prodaje na čapljinskoj veletržnici mora apstinirati četrdesetak dana „od katoličkog Petrovdana, pa do iza pravoslavnog Ilindana“, odnosno približno od 29. lipnja do 10. kolovoza. Tada je najavio da u tom pogledu mora nešto učiniti, mora investirati.

                                                          Potražnja stabilna

   „Ako nisi cijelu godinu na prodajnom mjestu, a ja radim u Čapljini i na Aveniji u Mostaru, kod kupaca gubiš na povjerenje, odoše kod drugog. Hajde tokom šestog mjeseca nema suhog ovčjeg sira, jer nakon izlaska ovaca na planine treba mu oko dva mjeseca da kako mi to kažemo sazrije, međutim ima ostalih sireva. Kupci koji se naviknu na moj mladi sir kojeg proizvodi moja familija, moraju prekinuti kupovinu, a to nije dobro. Uz to toplotni udari kako ih zovu, čini mi se sve su duži, tako da i to moraš pratiti, zbog mogućnosti zaraze“, govorio je tada gospodin Damjanac inače registriran kao trgovac pojedinac, što će reći ovlašteni prodavač u Federaciji BiH.

Suhi ovčji sir koji i ljeti ima prođu

   Prolazeći ovih dana veletržnicom gospodin Damjanac, raspoložen, sugerira da je riješio problem. Kupio je kombi s uređajem za hlađenje.

   „Morao sam to uraditi i zbog kupaca i zbog sebe. Sireve i ostalu osjetljiviju robu držim u komori, dio iznesem na uvid kupcima. Mogu reći da su moji kupci to dobro primili. Jutros sam imao dvojicu koji su razmišljali kupiti po nekoliko kilograma ovog skupljeg sira, dok su oni razmišljali ja sam im ponudio da dok oni završe posao u gradu, njihov sir mogu čuvati u komori. Drago im je bilo, kad su to čuli, odmah su kupili i ostavili kod mene na čuvanju. Ovo mi je prvi put da sam s novom opremom ovdje u Čapljini, ove godine neće biti prekida nastavljam raditi cijelo ljeto“, zadovoljan što je uspio riješiti problem koji ga je mučio kaže gospodin Damjanac.

   Inače, cijene sira na veletržnici u Tasovčićima kod Čapljine kod nekolicine prodavača manje-više su ujednačene. Najjeftiniji je mladi sir koji se cijeni od 8 do 10 KM, dok je „torotan“ sir od obranog kravljeg mlijeka, 13 KM. Miješani sir ovčji – kravlji, uglavnom je 18 do 20 KM. Suhi ovčji sir s planinske visoravni Morine kod gospodina Damjanca je 26, a sa Zelengore 29 KM. U ponudi ima i livanjskog sira čija cijena se kreće oko 28 KM, inače riječ je o siru koji fermentira šest mjeseci. Dimljeni sir je 20 – 22 KM, kajmak iz kace i slagane kore kajmaka trže se po 27 KM. Uz mliječne proizvode u ponudi ima i heljdinog brašna mljevenog na vodeni mlin, koje se cijeni 6 KM za kilogram, dok je raženo brašno 2 KM za kilogram itd.

Prazan mijeh -za prodavača i proizvođača sira najljepša slika

   Može se konstatirati da je tražnja za mliječnim proizvodima na čapljinskoj veletržnici stabilna, zadnjih godina cijene su porasle, što bi se reklo – prate troškove života, ali što je za prodavače najbitnije – tražnja jer konstantna. Međutim, zanimljivo je da stočari iz sjeveroistočne Hercegovine imaju iste probleme kao i stočari sa sjeverozapada Hercegovine – nema čobana.

                                                     Svi u istim problemima

   -Imam poznanika koji ima veliko stado, nudi 1.500 eura mjesečno, ali za sada je uspio naći samo jednog, a trebaju mu dvojica. Treba mu, cijela familija je angažirana na poslu, ali opet ne mogu sve stići“, kaže gospodin Damjanac.

   Dakle, kada su u pitanju pastiri iste problem imaju i planištaci, stočari iz sjeverozapadne Hercegovine koji u toplijem djelu godine izgone svoja i tuđa stada na planinsku ispašu, kao i planištari što je istočnohercegovački naziv za sezonske stočare.

Tekst i foto: D. Musa (Večernji list)

Mladi sir

U P O Z O R E N J E

S obzirom na dosadašnje preuzimanja mojih tekstova bilo iz Večernjeg lista, bilo s bloga ercegovinausliciirijeci, od strane online medija, dužan sam upozoriti sve koji su to radili, da prekinu tu praksu.

Osobno sam mislio da će ta praksa s vremenom prestati kada pojedini online mediji, odnosno portali, kadrovski ojačaju, međutim moja procjena je bila pogrešna, jer se moje prešutno odobravanje uzima za vječno.

To tako "vječno" ne može ostati, jer je višestruko nespojivo s osnovnim postulatima novinarstva i novinarske etike. Štoviše nije spojivo ni s općeprihvaćenim društvenim normama. Sukladno tomu ističem: 

Prvo, Dušan Musa kao novinar ima redakciju, Večernji list, koja ga za njegov rad i plaća,

drugo, jedne tužiti zbog uzimanja tekstova koji su intelektualno vlasništvo autora, a drugima gledati kroz prste, također je nespojivo s novinarskom etikom,

treće, ovakva praksa je nehumana jer novinar postaje bez svoje volje, intelektualna posvuduša, čiji se tekstovi pojavljuju na dva, tri, pet medija, što stvara krivu sliku i o autoru i o sadržaju,

četvrto, na žalost, većina onih koji preuzimaju tekstove s potpisom ili bez njega, nije uopće registrirana kod Vijeća za tisak i online medije FBiH, pa tako ispada da novinar, u ovom slučaju moja malenkost, radi na crno itd.

Molim vas oslobodite me te prakse! 

Želim vam uspjeh u radu, možete se obratiti za pomoć, ali bez preuzimanja sadržaja. Tekstove do daljnjeg može shodno poslovnom dogovoru preuzeti samo čapljinski Đaka city i moja bivša kuća Radiopostaja Čapljina!

Ovo upozorenje vrijedi od 17. lipnja/juna 2024. godine, točno u podne. U slučaju povrede mojih prava znate što slijedi - pravni postupak, a ono što kao novinar pišem, čitatelji mogu naći na portalu Večernjeg lista, www.vecernji.ba  ili na blogu ercegovinausliciirijeci