Sir u Hercegovini tražen, ali zato nema čobana ni za 1500 eura!
Zbog kupaca, a i sebe morao sam nabaviti kombi s uređajem za hlađenje |
Kada smo prije nešto više od dvije godine
razgovarali s Milanom Damjancem prodavačem sira iz okolice Nevesinja, požalio
se kako od prodaje na čapljinskoj veletržnici mora apstinirati četrdesetak dana
„od katoličkog Petrovdana, pa do iza pravoslavnog Ilindana“, odnosno približno od
29. lipnja do 10. kolovoza. Tada je najavio da u tom pogledu mora nešto učiniti,
mora investirati.
Potražnja stabilna
„Ako nisi cijelu godinu na prodajnom mjestu,
a ja radim u Čapljini i na Aveniji u Mostaru, kod kupaca gubiš na povjerenje,
odoše kod drugog. Hajde tokom šestog mjeseca nema suhog ovčjeg sira, jer nakon
izlaska ovaca na planine treba mu oko dva mjeseca da kako mi to kažemo sazrije,
međutim ima ostalih sireva. Kupci koji se naviknu na moj mladi sir kojeg
proizvodi moja familija, moraju prekinuti kupovinu, a to nije dobro. Uz to
toplotni udari kako ih zovu, čini mi se sve su duži, tako da i to moraš pratiti,
zbog mogućnosti zaraze“, govorio je tada gospodin Damjanac inače registriran
kao trgovac pojedinac, što će reći ovlašteni prodavač u Federaciji BiH.
Suhi ovčji sir koji i ljeti ima prođu |
Prolazeći ovih dana veletržnicom gospodin
Damjanac, raspoložen, sugerira da je riješio problem. Kupio je kombi s uređajem
za hlađenje.
„Morao sam to uraditi i zbog kupaca i zbog
sebe. Sireve i ostalu osjetljiviju robu držim u komori, dio iznesem na uvid
kupcima. Mogu reći da su moji kupci to dobro primili. Jutros sam imao dvojicu koji
su razmišljali kupiti po nekoliko kilograma ovog skupljeg sira, dok su oni
razmišljali ja sam im ponudio da dok oni završe posao u gradu, njihov sir mogu
čuvati u komori. Drago im je bilo, kad su to čuli, odmah su kupili i ostavili
kod mene na čuvanju. Ovo mi je prvi put da sam s novom opremom ovdje u
Čapljini, ove godine neće biti prekida nastavljam raditi cijelo ljeto“, zadovoljan
što je uspio riješiti problem koji ga je mučio kaže gospodin Damjanac.
Inače, cijene sira na veletržnici u
Tasovčićima kod Čapljine kod nekolicine prodavača manje-više su ujednačene.
Najjeftiniji je mladi sir koji se cijeni od 8 do 10 KM, dok je „torotan“ sir od
obranog kravljeg mlijeka, 13 KM. Miješani sir ovčji – kravlji, uglavnom je 18
do 20 KM. Suhi ovčji sir s planinske visoravni Morine kod gospodina Damjanca je
26, a sa Zelengore 29 KM. U ponudi ima i livanjskog sira čija cijena se kreće
oko 28 KM, inače riječ je o siru koji fermentira šest mjeseci. Dimljeni sir je
20 – 22 KM, kajmak iz kace i slagane kore kajmaka trže se po 27 KM. Uz mliječne
proizvode u ponudi ima i heljdinog brašna mljevenog na vodeni mlin, koje se
cijeni 6 KM za kilogram, dok je raženo brašno 2 KM za kilogram itd.
Prazan mijeh -za prodavača i proizvođača sira najljepša slika |
Može se konstatirati da je tražnja za
mliječnim proizvodima na čapljinskoj veletržnici stabilna, zadnjih godina
cijene su porasle, što bi se reklo – prate troškove života, ali što je za
prodavače najbitnije – tražnja jer konstantna. Međutim, zanimljivo je da
stočari iz sjeveroistočne Hercegovine imaju iste probleme kao i stočari sa
sjeverozapada Hercegovine – nema čobana.
Svi u istim problemima
-Imam poznanika koji ima veliko stado, nudi
1.500 eura mjesečno, ali za sada je uspio naći samo jednog, a trebaju mu
dvojica. Treba mu, cijela familija je angažirana na poslu, ali opet ne mogu sve
stići“, kaže gospodin Damjanac.
Dakle, kada su u pitanju pastiri iste
problem imaju i planištaci, stočari iz sjeverozapadne Hercegovine koji u
toplijem djelu godine izgone svoja i tuđa stada na planinsku ispašu, kao i
planištari što je istočnohercegovački naziv za sezonske stočare.
Tekst i foto: D. Musa (Večernji list)
Mladi sir |
U P O Z O R E N J E
Osobno sam mislio da će ta praksa s vremenom prestati kada pojedini online mediji, odnosno portali, kadrovski ojačaju, međutim moja procjena je bila pogrešna, jer se moje prešutno odobravanje uzima za vječno.
To tako "vječno" ne može ostati, jer je višestruko nespojivo s osnovnim postulatima novinarstva i novinarske etike. Štoviše nije spojivo ni s općeprihvaćenim društvenim normama. Sukladno tomu ističem:
Prvo, Dušan Musa kao novinar ima redakciju, Večernji list, koja ga za njegov rad i plaća,
drugo, jedne tužiti zbog uzimanja tekstova koji su intelektualno vlasništvo autora, a drugima gledati kroz prste, također je nespojivo s novinarskom etikom,
treće, ovakva praksa je nehumana jer novinar postaje bez svoje volje, intelektualna posvuduša, čiji se tekstovi pojavljuju na dva, tri, pet medija, što stvara krivu sliku i o autoru i o sadržaju,
četvrto, na žalost, većina onih koji preuzimaju tekstove s potpisom ili bez njega, nije uopće registrirana kod Vijeća za tisak i online medije FBiH, pa tako ispada da novinar, u ovom slučaju moja malenkost, radi na crno itd.
Molim vas oslobodite me te prakse!
Želim vam uspjeh u radu, možete se obratiti za pomoć, ali bez preuzimanja sadržaja. Tekstove do daljnjeg može shodno poslovnom dogovoru preuzeti samo čapljinski Đaka city i moja bivša kuća Radiopostaja Čapljina!
Ovo upozorenje vrijedi od 17. lipnja/juna 2024. godine, točno u podne. U slučaju povrede mojih prava znate što slijedi - pravni postupak, a ono što kao novinar pišem, čitatelji mogu naći na portalu Večernjeg lista, www.vecernji.ba ili na blogu ercegovinausliciirijeci
Primjedbe
Objavi komentar