U Umjetničkoj galeriji u Čapljini: Otvorena izložba Lovre Artukovića Lazića prva u BiH
Berlinsko društvo na izletu u vrijeme lockdowna |
Ne treba biti likovni kritičar da bi se nakon otvaranja izložbe Lovre Artukovića u Umjetničkoj galeriji u Čapljini, ustvrdilo da je prava šteta što je prva! Istina Lovru Artukovića po roditeljima Hercegovca (otac je iz Klobuka kod Ljubuškog, a majka Mostarka), rođenog u Zagrebu s adresom stanovanja već 23 godina u Berlinu, nije lako dovesti na ove prostore. Međutim, kad je već došao imalo se što i vidjeti. Savjet onima koji nisu bili na otvaranju, a skloni su umjetnosti - obvezno posjetiti izložbu „Tiho kazalište“ koja će biti otvorena do 21. srpnja tekuće godine. Jednostavno Lovro Artukovića – Lazić, što je obiteljski nadimak roda njegovog oca, je hrvatski slikar i grafičar čija djela zrače slikarskom posebnosti.
Lovro ili po hercegovački Lovre otvorio zatvorena vrata
Zanimljiv je i povod nazivu same izložbe
„Tiho kazalište“. Kako je istaknuto na početku programa Lovro Artuković došavši
pogledati prostor Umjetničke galerije Založbe „Kralja Tomislava“, uočio je zatvorena
vrata. Kad je zatražio da ih otvore organizatori su mu izišli u susret, a pred
njim se ukazao prostor nezavršene kazališne dvorane. Autor je poželio da taj
prostor kako reče „oživi“ što je uz pomoć modela Lukrecije i napravio, tako da
u prostoru nedovršenog kazališta uz nekoliko dijela autora, velikog formata,
posjetitelje gledaju figure izvedene u čudnoj tehnici, kombinacija hrđe i
paljenog motornog ulja na betonu. Tako izložba dobi naziv „Tiho kazalište“. Taj
do sada neotvoreni prostor u Hrvatskom
kulturnom središtu, na simboličan način su otvorili autor izložbenog postava,
Lovro Artuković i Stjepan Šutalo, ravnatelj Založbe „Kralj Tomislav“ iz
Čapljine.
Publika kao da je predosjetila značaj izložbe |
U pogovoru izložbi Lovro Artuković je uz
ostalo naglasio: „Kraj u koji sam pozvan da ondje postavim izložbu poznat mi
je, a ujedno i stran. Toliko se toga nataložilo kroz život, izblijedjeli su dojmovi i sjećanja iz djetinjstva
probijaju se kroz sve te slojeve tražeći odjek u onome što sada vidim i čujem i
on nije uvijek zvučao harmonično. Neretva i Spree, Trebižat i Landwehrkanal, Čapljina i Berlin – ne znam
može li biti većih opreka…“, naveo je autor koji je govoreći o povodu za naziv
izložbe konstatirao:
„Premda je dvorana bila samo napušteno
gradilište koje je u tom stanju stajalo tko zna koliko dugo, lišena funkcije i
konteksta, djelovala je svečano poput spomenika. Nakratko me obuzela uznemirujuća pomisao da se snovi koji su
pokrenuli tu gradnju nikad neće ostvariti i da će dvorana ostati hram
neostvarenih težnji. No fascinacija prostorom bila je tolika da je brzo
odagnala misli o smislu i svrsi tog pothvata.“
Lukrecija modelirala crteže od
Perica Jurković predsjednik Upravnog vijeća
Založbe u uvodnom obraćanju osvrnuo se na neočekivani početak, koji je kumovao
nazivu izložbe:
Perica Jurković i Lovro Artuković |
„U nizu izložbi došla je i ova 56-ta
posebna, velika, s puno energije, puno hrabrosti, puno kvalitete i dovoljno
moćna da iz ovog prostora ovdje zakoračimo i u ovaj naredni, a to je u
kazališnu dvoranu. I koncertnu dvoranu, buduću nadamo se, koja je dosada u
ovih proteklih dvadeset, trideset godina
bila samo beton, bez dovoljno snage da osim rijetkih gostiju koji bi povremeno
došli otvorimo je i široj publici. Lovro kad je došao prvi put i ugledao tu
dvoranu bio je toliko odvažan, spreman, siguran u sebe da tu dvoranu može
osvojiti i da bude zanimljivo još više. Mi smo uvijek razmišljali o tome da će
to biti neki kazališni komad, a onda je na kraju umjetnik s jednom mladom
umjetnicom, Lukrecijom, zakoračio u taj prostor i osvojio ga…“
Organizator izložbe „Tiho kazalište“ je
Umjetnička galerija Založbe kralja Tomislava iz Čapljine.
Tekst i
foto: D. Musa
Na otvaranju različiti stilovi, a u pozadini Lovrini radovi |
Ženska kupelj velemajstora Lovre |
Posjetitelji u dvorani kojoj je autor udahnuo život |
Posjetitelji u razgledanju |
Vjerovali ili ne - ovo je ugljen na papiru |
Primjedbe
Objavi komentar