Čapljinski pčelari spremaju se za tržište: Kapacitet punionice meda 300 kg. na sat!

   

Riješeni uspjeti, jer druge ovdašnjim pčelarima nema

   Manje-više svi značajniji poljoprivredni proizvodni bilo animalne bilo biljne proizvodnje prisutni su na domaćem tržištu s iznimkom meda. Zašto je tome tako odgovor bi mogli znati sami pčelari. Tek med se prodaje kao u doba Ilira „na kućnom pragu“, ma što se pod tim podrazumijevalo. Bilo je pokušaja da se iziđe iz tog geta, nabavljala se i oprema, ali se ništa nije dogodilo, pčelari su ostali izvan sustava.

                                 Med u trgovine dolazi od svakuda osim iz BiH

Imajući na umu više milenijsku praksu pažnju zaslužuje vijest iz Struga kod Čapljine. gdje je skupina pčelara okupljena oko Opće zadruge „Matičnjak“ p. o., odlučila da njezini članovi iziđu iz „ilegale“ i med  počnu prodavati u trgovinama, odnosno trgovačkim centrima. Govoreći na tu temu Ivica Kozina voditelj Zadruge kaže:

   „Najprije bi se želio zahvaliti svima koji su nas podržali od Grada Čapljine i gradonačelnika dr Smiljana Vidića, zatim braniteljskih udruga, Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva branitelja H-N županije koji su nas podržali u samom startu. Cilj nam je bio okupiti što više pčelara koji imaju svoje OPG-ove u jednu zadrugu. Razlozi su lakša organizacija i veće količine meda kako bismo ozbiljno mogli izići na tržište. Primarni cilj bio je da tako kažem – legalizacija našeg meda, što podrazumijeva cijeli postupak od veterinarskog broja i raznih certifikata do HACCP certifikata, a zatim izići na domaće tržište i na koncu izvoz u zemlje Europske unije. Velik je to zalogaj za koji treba niz certifikata. Za sve to treba kako mi to kažemo puno 'papirologije', puno truda, vremena i zalaganja. Nadam se da ćemo uz upornost i dobru volju naših članova, to ostvariti“, kaže gospodin Kozina, te pojašnjava:

Ivica Kozina pojašnjava rad punionice

   „Zadruga trenutno ima 12 članova, deset aktivnih i dvoje mlađih. Dakle, trenutačno nas je 12 u Zadruzi, za sada dobro funkcioniramo i gledamo ići naprijed. Zadruga se zove „Matičnjak“, registrirali smo je u srpnju prošle godine i krenuli prikupljati različite potrebne dozvole da bi se izišlo na tržište.

   -Je li paradoksalno da u trgovinama imamo medove ne samo u zemljama u okruženju nego iz udaljenijih zemalja, a domaćeg meda nema?

   -To je baš upadljivo, na policama ima raznim medova uz ostalo i medova sumnjivog podrijetla na čijim etiketama piše 'izvan Europske unije'?! Hajde ti sad znaj odakle je i kakav je to med. Uvozi se sa svih strana, naš domaći med je tako u trećem planu, prodaje se na kućnom pragu, uz ceste… Ukoliko uspijemo u naporima koje ulažemo, domaći med će se naći na policama trgovačkih kuća. Za početak nisu nam biti ni cijena, ni zarada, želimo da se naš med nađe na policama trgovinama u BiH. Upravo taj plasman nam je i najbitniji, radiš, mučiš se i onda to ne možeš unovčiti“, kaže gospodin Kozina, te na upit – je li papirologija bila razlogom zašto se hercegovački pčelari do sada unatoč najavama, nisu uključili i taj posao:

   „Treba dugo vremena da se osiguraju odgovarajući preduvjeti što je i financijski zahtjevno, Ide se postupno, kreneš od adekvatnog uređenja prostora, koji mora biti obložen pločicama, posebnog sanitarnog čvora, zatim veterinarskog broja za punionicu meda, idemo korak po korak, riješili smo dosta toga sada su nam glavni ciljevi HACCP certifikat i organski certifikat, nakon toga može se očekivati domaći med u trgovinama“.

Zadrugari s priznanjima dobivenim na sajmovima

   Razgovoru u prostoru nove punionice meda prisustvovala su i dvojica zadrugara, jedan od njih Miroslav Kozina govoreći o naporima koje poduzimaju u cilju plasmana kaže:

   -Poduzeli smo niz akcija po pitanju prodaje, išli smo u Sarajevo i Split na par destinacija gdje smo dali i uzorke meda koji su poslani na analizu i sada čekamo konkretne odgovore. Mislim da ćemo u tome uspjeti, ovo je još u povojima, ali ćemo se svi potruditi maksimalno da nađemo tržište za pravi proizvod, odnosno domaći hercegovački med“, kaže Miroslav, dok Ivo Matić, konstatira:

                                                Za iskorak potrebna i potpora

   -Računam da će ovo biti korak naprijed i na ovakvim projektima treba raditi, treba nam i podrška lokalnih zajednica i države, kako bismo se konačno bili svoji na svome“, naglašava Ivo Matić, jedna od članova Zadruge.

   Prema opisu Ivice Kozine već isprobana punionica meda ima velike mogućnosti. Kapacitet punionice je 300 kilograma na sat. Podešavanjem punionica ima niz mogućnosti za punjenje od deset grama pa do deset kilograma. Zavisno od potražnje može puniti i mala pakiranje koja se služe u hotelima i kafićima. Nadu u uspjeh ovoga projekta daje riješenost 'zadrugara' na uspjeh, pa tako Ivica Kozina na rastanku kaže:

   „Spremni smo na sve, kad se naš domaći med pojavi na policama, sigurno će imati kupce, jer kvaliteta je neupitna!

Tekst i foto: D. Musa 

Svaka tegla će imati ime OPG-a i telefonski broj

Na osnovu etiketa znat će se čiji je med i koje kontrole je prošao

U P O Z O R E N J E

S obzirom na dosadašnje preuzimanja mojih tekstova bilo iz Večernjeg lista, bilo s bloga ercegovinausliciirijeci, od strane online medija, dužan sam upozoriti sve koji su to radili, da prekinu tu praksu.

Osobno sam mislio da će ta praksa s vremenom prestati kada pojedini online mediji, odnosno portali, kadrovski ojačaju, međutim moja procjena je bila pogrešna, jer se moje prešutno odobravanje uzima za vječno.

To tako "vječno" ne može ostati, jer je višestruko nespojivo s osnovnim postulatima novinarstva i novinarske etike. Štoviše nije spojivo ni s općeprihvaćenim društvenim normama. Sukladno tomu ističem: 

Prvo, Dušan Musa kao novinar ima redakciju, Večernji list, koja ga za njegov rad i plaća,

drugo, jedne tužiti zbog uzimanja tekstova koji su intelektualno vlasništvo autora, a drugima gledati kroz prste, također je nespojivo s novinarskom etikom,

treće, ovakva praksa je nehumana jer novinar postaje bez svoje volje, intelektualna posvuduša, čiji se tekstovi pojavljuju na dva, tri, pet medija, što stvara krivu sliku i o autoru i o sadržaju,

četvrto, na žalost, većina onih koji preuzimaju tekstove s potpisom ili bez njega, nije uopće registrirana kod Vijeća za tisak i online medije FBiH, pa tako ispada da novinar, u ovom slučaju moja malenkost, radi na crno itd.

Molim vas oslobodite me te prakse! 

Želim vam uspjeh u radu, možete se obratiti za pomoć, ali bez preuzimanja sadržaja. Tekstove do daljnjeg može shodno poslovnom dogovoru preuzeti samo čapljinski Đaka city i moja bivša kuća Radiopostaja Čapljina!

Ovo upozorenje vrijedi od 17. lipnja/juna 2024. godine, točno u podne. U slučaju povrede mojih prava znate što slijedi - pravni postupak, a ono što kao novinar pišem, čitatelji mogu naći na portalu Večernjeg lista, www.vecernji.ba  ili na blogu ercegovinausliciirijeci

Dušan Musa