Uz graditeljsku eksploziju: Oživljavanjem Winnetoua na Ivanici bi mogao oživjeti i turizam

 

Pierr Brice kao Winnetou šezdesetih godina (Preneseno - Turistička monografija općine Ravno)

   Stjecajem okolnosti nakon neuspješne potrage za ostacima "Kaubojskog grada" iz nekadašnjeg kultnog filma "Winnetou" (snimljenog prema istoimenom djelu njemačkog književnika Karla Maya), na Ivanicu, najjužniji dio općine Ravno, nismo navraćali od konca prve decenije tekućeg milenija. Prvi pohod bio je nedugo nakon rata još u prošlom stoljeću, kada je sve bilo razrušeno, za kasnijih dolazaka uočljivi su bili u suštini skromni pomaci u obnovi, a onda kada u dva navrata nismo uspjeli pronaći ostatke grada gdje su snimane scene za seriju filmova nazvanih po apaškom poglavici Winnetou, a kamoli statiste, digosmo ruke od tog „posla“. Za potragu je bilo razloga jer su filmovi o spomenutom indijanskom poglavici ukupno jedanaest nastavaka, u Njemačkoj najgledaniji filmovi svih vremena! Koliko smo ovoga puta uočili na vremena kada su glumci iz dubrovačkih hotela izlazili na set na Ivanicu, šezdesetih godina prošlog stoljeća, podsjeti nas samo naziv jednog od mjesnih caffea „El Paso“.

            Utrka za prostorom podsjeća na „zlatnu groznicu“ na Divljem Zapadu

   Za investicijsku epidemiju smo čuli, ali da je uzela toliko maha nismo očekivali. Ne radi se samo na zaravni nego se kuće penju na vrhove kamenitih brda, u ljutom kršu probijaju se putevi… Kažu što je kamenjar, zemlje tu nema, uviše to je lokacija skuplja?! Pomama investitora podsjeća na nedavnu smiljomaniju. Naravno slična sudbina je isključena, jer je Ivanica zračna banja, tu se ne može omanuti, ali može preinvestirati. 

Petar Oberan i Boris Maslać

   U utrci za prostor koja podsjeća na scene iz filmova o Divljem zapadu kada se negdje otkrije zlatna žila. Na prilazu smo stali i proćaskali s komunalcima Petrom Oberanom iz Velje Međe i Borisom Maslaćem iz Hrasna. Rekoše što nas je zanimalo - ispod nas je „trasa nekadašnje uskotračne pruge koja je i svojevrsna granica između BiH i R. Hrvatske“, a dole u nizini počinje Župa Dubrovačka. Što se gradnje tiče u to kao ni mi, baš i nisu verzirani:

   „Vidimo stalno se rade nove kuće, 'ko, kako, zašto, ne znamo“.

   To nas nije ni zanimalo, vidimo kud god pogledaš nešto se gradi. Nakon razgovora s vrijednim komunalcima zastali smo kod dva kioska uz put, provjeriti vara li nas sjećanje da je prva napuštena i danas ruševna građevina Šipadova s koje je od našeg zadnjeg posjeta valjda vjetar „skinuo“ natpis, te čija su ostala napuštena zdanja, ali bez uspjeha. Rekoše da nisu s tog područja i ne znaju. Rođena mještanka Nikolina Soknić koja živi u Kanadi, potvrdi da je riječ o zgradi Šipada te otkri da je jedna od građevina u daljini, bila Šipadovo skladište.

   „Na lijevoj strani su odmaralište i šumarska kuća, a kako se ostalo zvalo ne mogu sjetiti“ reče susretljivo obrazlažući da je iz rodne Ivanice odselila kao djevojčica.

Graditelji ne gube vrijeme

   Raspitujući se dalje od gospođe Danice, doznadosmo da su na Ivanici prije zadnjeg rata bila skladišta Coca Cole i Nikšićkog piva, pa „Mediteran“ skladište građevinskog materijala, diskont tvrtke „Srbijanka“ iz Valjeva... U planu rekoše, bila je i bescarinska zona od Ivanice do Uskoplja, nekadašnjeg čvorišta na uskotračnoj pruzi. Uglavnom, mjesto sa 186 tadašnjih stanovnika prema popisu iz 1991. godine, bilo je u usponu. Prema popisu iz 2013. godine na Ivanici je živjelo 139 stanovnika. S obzirom na sve ono što je izgrađeno dojam je da ih trenutačno ima bar još toliko.

                     Kvadrat kamenjara 90 eura, kuća ima i po 1,4 milijuna KM!

   Teško je procijeniti što se sve i koliko gradilo, tek na izlazu iz Ivanice prema Uskoplju na jednoj od kuća uočili smo impozantnu broju 638! Je li zaista toliko objekata sagrađeno ili planirano, ne bi se usudili reći, tek Ivanica raste brže nego pečurke poslije kiše. Na stranicama za oglašavanje nekretnina rijetko je zastupljeno naselje, nude se primjerice građevinsko zemljište 590 četvornih metara 116.000 KM, kuća sa dvije sobe – 148 kvadrata cijeni se 250.000 KM, zemljište 1.555 kvadrata nudi se za 90 eura po kvadratu, kuća od 600 'kvadrata' cijeni se 1.380.000 KM itd.

Što uviše to skuplje

   Zanimljivo, graditeljski bum se događa uz još uvijek neriješeno pitanje vodoopskrbe i odvodnje. Općina Ravno je godina pokušavala bušenjem doći do vode. Potraga je bila neuspješna, a kako je u razgovoru za 'Večernjak' na tu temu prije nepune dvije godine, kazao Andrija Šimunović, načelnik općine Ravno pitanje vodoopskrbe planira se riješiti u suradnji s gradom Dubrovnikom i Hrvatskim vodama. U sklopi projekta treba osigurati pitku vodu za Ivanicu zaštiti izvorište Omble i osigurati ne mala sredstva.

   No, o tom potom, jedno je sigurno filmovi o Winetou se ponovo snimaju, ali sada se ne traže lokacije jer su racionalni Nijemci za tu svrhu izgradile kaubojski grad Pullman City. Umjesto Francuza Pierra Bricea, Winnetua glumi Ivica Zdravković, koji je prema pisanju kolege Mirze Dajića iz Al Jazire prošle jeseni u Bajnoj Luci posjetio statistu iz filmova šezdesetih Želimira Šarića koji je tom prilikom kazao:

Kaubojski grad šezdesetih na Ivanici, Foto: Herbert Stemmer

   „Sudjelovao sam u snimanju prvog dijela priče o Winnetou prije točni šest decenija. Snimalo se na Plitvičkim jezerima, u kanjonu Zrmanje kod Starigrada, na obroncima Velebita, kod Dubrovnika, Popovo polje kod Trebinja…“. Jasno riječ je o Ivanici na kojoj je za tu svrhu bio izgrađen i omanji kaubojski grad, te Vjetrenici. Winetu je definitivno otišao, došli su neki drugi ljudi, a po uzoru na mjesta u Hrvatskoj koja turistički promoviraju mjesta gdje je sniman čuveni serijal, iskorak bi mogla napraviti i općina Ravno. 

Dušan Musa

Zgrade niču, a tu je i igralište


Ivanica 2009. godine

Kućni broj na izlazu prema Grepcima

Ulaz na Ivanicu iz smjera Trebinja

S Ivanice puca pogled do Otrantskih vrata

Nijemci ponovo snimaju filmove o Winnetouu poglavici Apača (Preneseno - Turistička monografija općine Ravno)
 

Primjedbe

Popularni postovi