Rijetkosti: Ravanjska „sekvoja“ u Šćenici preživjela i nadobudne sjekače
Šumar Miro Obradović uz orijaški hrast |
Da i na prostoru juga Hercegovine raste i po koje golemo stablo hrasta posvjedočili smo se u Šćenici, naselju na istoku općine Ravno. Mora se priznati da kad je riječ o raritetima poput spomenutog, Hercegovci s obje strane Neretve, nastupaju racionalno, shodno potrošačkoj filozofiji bitno je koliko „kubika“ ima u dubu, što je uobičajeni naziv za hrast u većem dijelu Hercegovine. Manje-više je poznato da su Hercegovinu nekada prekrivale nepregledne hrastove šume. Kakve i kolike su one bile svjedoči fra Petar Bakula koji opisujući postupak Galiba (pobjednika) Ali paše Rizvanbegovića Stočevića, koji odluči nepregledne šume juga Hercegovine unovčiti dajući koncesije na sječu Dalmatincima, Austrijancima, Francuzima, Englezima…
„Stabla su bili hrastovi pravi kao svijeća i
vrlo visoki i veliki da su izazivali čuđenje. Kupci zadovoljni i smijući se,
čupali su i žile tih stabala, sama kora vraćala je uloženi kapital i tako svaku
stvar, s grmljem, pretvorili su u velike
zgrade… U Hercegovini smo lijepo udešeni. Gdje se prije od dva stabla mogla
pripraviti građa za poljsku kuću, sada se ne može naći drveta ni da bi napravio
čačkalicu da očistiš zube(!)“, „Mučeništvo u franjevačkoj opservantskoj
misiji u Hercegovini“, Mostar, 2014. , str. 249. Inače, Ali paša je kao
vezir Hercegovinom vladao od 1833. do 1851. godine. Uz tu golemu štetu na
šumama koje je prodavao za sitne novce, kroničari vele – cekin po stablu,
poznat je i po činjenici da je Hercegovinu izdvojio iz Bosanskog pašaluka i
pretvorio u poseban ejalet ( tur. eyalet od arap. ayala, oblast, pokrajina,
upravna jedinica...).
Star hrast, stara i crkva Rođenja Presvete Bogorodice - Male Gospojine u Šćenici |
No, kanimo se Ali paše i njegovih „marifetluka“ i vratimo gorostasu iz Šćenice- Tek kad je naš suputnik šumar Miro Obradović iz Čapljine, stao uz kako nam se učinilo najveće od nekoliko golemih hrastova u okolici, slika u malom, podsjetila je na scene iz nacionalnog parka Sequoia u Kaliforniji, gdje se turisti slikaju uz orijaška stabla sekvoja. To što je sekvoja iz Šćenice, preživjela razne nadobudne sjekače ima zahvaliti činjenici da raste u pravoslavnog groblju, gdje očito je, ne smeta ni mrtvima, a ni živima. Srećom, jer vrijedi je vidjeti. Svakako, zanimljivo bi bilo istražiti koliko je ovaj gorostas star Ako i nije jedno od najstarijih stabala u Hercegovini, zasigurno je po obujmu, jedno od najvećih.
Tekst i
foto: D. Musa
Odsjaj tradicionalne Hercegovine su kuće u strani, obradivo zemljište se čuvalo |
Primjedbe
Objavi komentar