Kad kamenjar nije samo kamenjar ili Nestvarna ljepota brda u zaleđu Neuma

 

Istraživač Vinko Herceg sa arheološkim nalazima

   Primorski dio općine Neum bez dvojbi, svijet je za sebe. Iza uskog obalnog pojasa nešto slično kao neumska brda i brdašca, na području Bosne i Hercegovine ne može se vidjeti. Poput tropskih šuma ti predjeli su vazda zeleni, i ljeti i zimi.

                                                  Specifična vegetacija

   Za to je zaslužna specifična vegetacija sastavljena od hrasta crnike ili česmine (lat. Quercus ilex), zatim zelenike  (Phillyrea fatifolia), lovora (Laurus nobilis), planike ili na hercegovačkom krajnjem jugu uobičajeno maginje (Arbutus unedo L.) i sličnog zimzelena. U taj uvijek zeleni ogrtač na pojedinim lokacijama „prošverca“ se i po koja divlja maslina.

   Proviriti u to carstvo ljutog krša veliki je izazov, jer kamenje je neobjašnjivo oštro za ostatak juga Hercegovine. Sliku tajnovitosti upotpunjuje teško prohodni gustiš. Šume hrasta crnike na tim brdovitim prostorima davna su prošlost. S obzirom da smo tijekom uspona na jedno od većih brda primorskog dijela neumskog zaleđa, nailazili na obilje keramike, a na vrhu gradinu, nema sumnje da su na tim područjima u davnu prošlost rasle šume hrasta crnike i drugih mu pridruženih vrsta s visokim stablima. Sječom ili još gore, paljenjem šuma, nestala je zemlja, što je poznata priča juga Hercegovine. Nekontroliranom sječom nakon koje je nastupala erozija nekadašnje šume  pretvorile su se u makiju, kroz koju problema s prolazom imaju gušteri i zmije, a kamo li ljudi.

Brdo do brda, u pozadini Pelješac

   Srećom, pametan savjet zlata vrijedi, pa su nas u dvojbi na koje brdo se uspeti Čolopek, Zečun, Kiševsku gradinu ili neko od brda prema jugoistoku, dvojica mještana uputila u prvi mah činilo se na najudaljenije – Kiševsku gradinu. Rekoše:

   „Tamo je probijan put za repetitor, čije smo postavljanje zaustavili, pa ako vam ne smeta kupina, najlakše vam se na to brdo popeti.“

   Srećom povjerovasmo što nam se višestruko isplatilo, jer na Kiševsku gradinu (dio koji gravitira selu Kiševu), koju rekoše neki zovu Grad, pa i Moševačka gradina (dio koji gravitira Moševićima), uspon nije problematičan. Da bi se uvjerili u naziv brda provjerili smo u katastru općine Neum, odakle su nam kazali da toponim nema neki određeni naziv s tim da se parcele na samom brdu zovu Ljubica. Samim tim i brdo se može „krstiti“ imenom – Ljubica. Ako po strani ostavimo toponimiju može se reći da je upravo Ljubica da je tako nazovemo, koliko smo vizualno mogli utvrditi, najpodesnije brdo za promatranje tog dijela neumskog zaleđa. I ne samo to, pravi je eldorado keramike koja upućuje da je tim prostorom vjerojatno u metalno doba (3.500 godina pr. Krista do 1. stoljeća), moguće i kasnije, bujao život. Tek što smo krenuli uz brdo suputnik Vinko Herceg, malo je reći arheolog amater nego u pravom smislu riječi uspješni istraživač zaboravljene baštine, desno od probijenog puta ne pronađe  „tipično helenističku nekropolu s okruglim tumulima i središnjim elipsastim ukopima unutar grobnih mjesta. Tumuli su uvezani jedni u druge u obliku prstena, ali djelomično izdevastirani“, zaključi Herceg.

Na mjestu gdje je trebao biti predajnik arheološki nalazi

   Nastavismo dalje svakim metrom se uvjeravajući da je nekada davno to bilo za ljude značajno područje. Keramike je bilo na svakom koraku, čak se i potpisniku ovih redova osmjehnula sreća u vidu slomljene ručke od amfore. Gospodin Herceg konstatira kako to obilje izlomljene keramike potječe od  različitih posuda, amfora, vrčeva, plitica, dijelova kamenih alatki – žrvnja, brusa, sjekire, glačala…

   Sami smo se zahvaljujući složenim potpornim gromadama kamena, uvjerili da je tu nekada bilo nešto slično ovećoj gomili. Penjući se uz strminu putem kojeg su kroz taj ljuti krš probili teški strojevi, svakim korakom su se ukazivali novi komadi keramike.

U podnožju Ljubice moguće da se nalazi helenistička gradina

   „Gradina Ljubica je totalno izdevastirana do pod sami vrh sa zapadne strane, zbog probijanja puta. Ima izvrstan strateški položaj jer kontrolira brdske masive na zapad, jug, istok, pa i sjever, sela Kiševo i Moševiće, te zaravni između njih. Ova gradina ima puno toga za reći. Pozivamo arheološku i drugu stručnu javnost da se pozabavi zaštitom i promocijom ove moćne ilirske helenizirane zajednice i njezinog utjecaja na povijesna zbivanja u ta pradavna vremena“, zaključio je marni istraživač Vinko Herceg, a mi bismo dodali da je odlična i za turističke ture.

                                                   Zaustavljeni nemarni graditelji

   Gradina Ljubica relativno lako se može osposobiti za pješačke ture, gdje bi posjetitelje turiste i namjernike, mogla naprosto zasjeniti prizorom koji se pruža pred očima. Ti prizori su i usred zime zanimljivi, satkani od niza zelenih brda, ne dvojimo da se na nekima od njih nalaze slične gradine. Ova gradina je spašena u zadnji čas. Na njoj je kako smo čuli od mještana, trebao biti izgrađen predajnik, u tu svrhu je i probijem put koji je devastirao arheološki zanimljivo područje. Kad vidimo takve prizore, a ovo nije jedini, ne možemo se načuditi nemaru graditelja, čiji stručnjaci ako ništa iz Arheološkog leksikona BiH, mogu vidjeti što ima na kojem brdu, padini ili udolini, pa za gradnju naći da tako kažemo, neutralne lokacije.

Ljubica ili Kiševska gradina brdo koje krije tajne od prapovijesti

   Uglavnom, ljubitelji starina i vlasnici parcela zvanih Ljubica su združenom akcijom, rekoše, uz podršku Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije, zaustavili nemarne graditelje. S druge strane zadovoljili smo znatiželju što se sve to nalazi na brdima u zaleđu Neuma, na koja gotovo nitko ne obraća pažnju mada su pravi sukus mogućnosti od arheoloških, do turističkih, izletničkih… To je nestvarna ljepota na kojoj smo uz spomenute bilje vrste susreli i sominu, koja je rijetkost u BiH, divlji badem i slično.

Tekst i foto: D. Musa - Večernji list

Selo Moševići i hercegovačka brda