Priče s juga: Čudesna spilja u Kozjim stijenama tek mit mještana čapljinskih naselja
Nepristupačnost spilje razbuktavala maštu |
Mit o čudesnoj spilji – pećini, na Kozijim
stijenama u kanjonu rijeke Bregave, na kraju nije ni bajka. Elem, o toj pećini
mještani okolnih naselja Prebilovca, Hotnja, Opličića… raspredali su razne priče.
Jedna od njih glasila je da u nju zbog nečega što se tamo nalazi, ne ulaze ptice,
čak ni golubovi. Za tu dijagnozu vremena su imali ne samo čobani nego i težaci
kada bi iza podneva odmarali na suprotnoj strani korita rijeke gdje su
obrađivali zemlju. Gledali su u bjeličasti otvor špilje, ali nikakve tragove života nisu primjećivali.
Naravno da je to kod njih pobuđivalo maštu.
Golublja gnijezda
Znali su primjerice, da se u špiljama nešto
južnije gnijezde golubovi, koji svoje mlade četrdesetak dana skrivaju na tamnim
i skrovitim mjestima. E, zašto ih nema
kraj spilje bilo je pitanje na koje nisu imali odgovora. Kako se oko drugih spilja
po liticama s obje strane korita rijeke, s vremena na vrijeme vide tragovi
života, bilo je dovoljno da se oko špilje u koju nitko neće snuju bajke. Godinama
su te storije nadograđivane i protegle se sve do ovih vremena. Svemu tome
kumovala je činjenica što je spilja čak i za današnje planinare nepristupačna.
Jednostavno stijena iznad nje je svod, a ispod nje je ponor dubok dvjestotinjak
metara.
Duboki kanjon Bregave - do spilje nit' se može sići nit' popeti |
Sve je to ponukalo Vinka Hercega istraživača
iz Prologa kod Ljubuškog i Branu Ekmečića poljoprivrednika iz obližnjih
Prebilovaca, da ispitaju što je po srijedi. U stvari Branine priče su Vinku
bile poticaj da sakupi ekipu naoružanu dronom, kako bi se konačno vidjelo što
je u toj spilji. Nakon što se dron izdigao do ravni ulaza u spilju stiglo je
razočarenje, Pećina je u stvari udubina u golemoj stijeni koju je prolokala
voda! Jasno čim spilja nije duboka i skrovita što će u njoj ptice, mogu na toj
visini privući samo sokola ili jastreba, koji na okolnim vrhovima stražare.
Tako spilja u čas prestade biti mit, a bajke neispričane priče.
Prizor podsjeća na sebičnu - poslije mene potop |
Uz to što je je ova akcija poslužila za
rušenje stereotipija o mitskoj Pećini, posjetiteljima je dala na uvid pravu eko
katastrofu u koritu rijeke Bregave. Korito je na tom dijelu vađenjem pijeska,
možda i zemlje, doslovce uništeno. Pravi ekocid. Iza čovjekova neplanskog djelovanja
ostale su gudure, u jednoj od njih ima i ostataka života što se da naslutiti po
bijelim čapljama koje „sjede“ na granama drveća i čekaju, jasno žrtve iz bare u
što se pretvorio jedan dio izraubovanog korita rijeke. Da nije žbunova trave i zelenila uz padine,
bio bi to predio pustinje.
More tišine
Uglavnom, umjesto otkrića misterija koje
krije spilja u Kozjim stijenama, sudionici ekspedicije uz koje je bio i uz
tekst potpisani, vratili su se dvostruko razočarani – spilja je kamena udubina,
a korito Bregave da nije zelenih nijansi djelovalo bi kao More tišine na
Mjesecu.
Zaostala bara iza ljudskog nemara i bijele čaplje |
Inače, Bregava je rijeka koja nastaje od stalnih izvora Bitunje i Hrguda i povremenih vrela Malog i Velikog Suhavića. U ljetnom razdoblju, te za sušnih proljeća i jeseni, Bregava presuši već u Vidovu Polju jugozapadno od Stoca, pa je tako veći dio korita u sušnijem dijelu godine, bez vode. Inače, dužina Bregave koja se u Neretvu ulijeva kod Klepaca, južno od Čapljine, je nepunih četrdeset kilometara.
Tekst i
foto: D. Musa
Otužni prizor |
Zaostali otpad |
Primjedbe
Objavi komentar