Zapisi s juga: Fotografije, nostalgični stihovi i dah prošlosti na starom Hardomilju
Autorica Snježana Lovrić i predstavljači |
Nekad se događaji poslože tako da i bez
nakane dobiju simboliku. Upravo to se može reći za izložbu fotografija članova Udruge
“Hercegovačka kulturna baština – Bilig“ pod nazivom „Ljubuški“ i predstavljanje
knjige Snježane Lovrić „Čuvarkuća u tišini“ u organizaciji spomenute udruge, JU
KŠC Ljubuški i Povijesno kulturne udruge „Baština“ u domu na starom Hardomlju
kod Ljubuškog. Miholjsko ljeto, večer uoči Miholjdana, s uzvisine na kojoj je
dom uštap se skoro mogao dohvatiti, kraški krajolik obasjan mjesečinom...,
istinsko nadahnuće za osobe sklone slikanju, pisanju i uopće umjetnosti. Da bi
ugođaj bio potpun u pomoćnoj prostoriji su stare stvari koje su se nekada
nalazile manje-više u svim domovima Zapadne Hercegovine. Reklo bi se sklad do
sklada.
Posjetitelji neuobičajenog ugođaja |
Za samu izložbu slika može se reći da je
osebujna s nizom motiva za stat pa gledat. U takvom okružju žuborila je i priča
o lijepoj riječi. Recenzenti su kazali svoje, a Pero Majić, dopredsjednik
ogranka Matice hrvatske Grude, prvi od dvojice predstavljača uz ostalo je primi
„Valja pamtiti lijepo, posebno ono lijepo
što grije srca, iz svakog vremena izvući ono najpozitivnije. Pjesnikinja i u
ovo vrijeme, nakon svega, proživljava bliski odlazak od doma. Čini se da ga čak
osjeća kao obiteljski i nacionalni usud. Možda na sve to gleda crno i
pretragično… Stihovima ona pokušava svu gorčinu isciditi iz srca, za pouku,
opomenu, za vjeru u bolje sutra“.
Izdanja Biliga u ponudi |
„Što je to u knjizi, šezdeset i devet
pjesama? Od tih šezdeset devet, pedeset devet, je u ciklusima „Davni odlasci“,
„Vječita nada“, „Djetinjstva na selu“ i „Ponovni odlasci“. Dakle, Snježana je
sva ukorijenjena u ono što se vidi oko nas. Imaju tu još tri ciklusa, ali u
njima je samo devet pjesama. I one su lijepe, „Period pandemije“, „Malo
drukčije pjesme“ i „Ljubavne pjesme“… Odmah na početku se može čitati o
odlascima: „Koferi stari, natučeni, posuđeni, nisu teški, samo su noge k'o
kamene bile… A babi je bolje što iz groba ispraća putnike, za daleku nepoznatu,
negaženu zemlju… Moli mater, klečeći na koščatim koljenima, glasno ljubeći križ
na očenašima…“, u svojoj besjedi je uz ostalo kazao prof. Ivan Baković,
predsjednik DHK Herceg-Bosne.
„Pjesme koje sam napisala ispale su iz srca
pod utjecajem sjećanja iz djetinjstva provedenog s djedovima i babama u rodnim
mjestima svojih roditelja. Dvije pjesme u knjizi govore o čuvarkući koju je
moja baba posadila prije pedeset, šezdeset godina, na kutu krova male kužine, a
ona vjerujte i danas živi, traje na istom mjestu, na istom suncu, živa je“. Ta
činjenica mi je bila dovoljno inspirativna za naslov knjige i naslovnicu“,
kazala je Snježana Lovrić, autorica knjige „Čuvarkuća u tišini“.
Recenzentice su kazale svoje |
Svoje opservacije o knjizi punoj sjete, žala za uspomenama iz djetinjstva, zabrinutosti zbog životnih tokova, ponudile su i recenzentice, tako Iva Šuvak Martinović konstatira:
„Teško je odrediti žanr kojem bismo mogli
pripisati ove pjesme. U jednom trenu su pejzažne, ljubavne, u drugom
rodoljubive pa čak i svojevrsne budnice. Osobna previranja se isprepliću s
društvenim, društvena sa svjetskim i koliko god nam se čini da smo samo mali
dio svemira, imamo osjećaj da ga svakim korakom mijenjamo“.
Druga recenzentica Antonija Boras navodi da
„pjesnikinja Snježana, opisiva vremena kad su se cijenile i općenito radile
stvari koje su danas skoro zaboravljene… Izba, vile, kanta, lanjska mast,
bukara… - jasno je da to i Snježana vrlo dobro razumje, te na ovakav način
novim generacijama želi približiti ono čime smo mi stariji bili
blagoslovljeni.“
Večer ljepote, starina i nostalgije organizatori su upotpunili tradicionalnim uštipcima, pitom, ćupterom |
Kao šlagvort događaju može se sumirati da je
to bila večer ljepote na slikama i sjete u stihovima, protkanih ponudom narodnih
specijaliteta – uštipaka i ćuptera, rogača i žižula…
Tekst i
foto: D. Musa (Večernji list)
Primjedbe
Objavi komentar