Narodna: Kada prođem kroz sva sela naša, najljepše su cure u Kulaša!

    Različiti su povodi i okupljanja, od godišnjica braka, godišnjica mature, zlatnih misa, a da krstitke, krizme, svadbe ni ne spominjemo, uglavnom ima toga na pretek u Hercegovini, ali ovih dana sa zanimljivom idejom dopisniku 'Večernjaka' javile su se Janja Karamatić i Mara Beno. Pozvale su nas na specifično okupljanje nazvano „Cure od Kulaša“. Vele – ljeto je i godišnji odmoru, pa su se one dakle „cure od Kulaša“ nekad djevojke s tim prezimenom, odlučile okupiti i razgovorom „prošetati“ kroz mladost i djevojačke dane, porazgovarati o obiteljskim skicama, po koji problem nastojati zajedničkim snagama riješiti i slično. Zadnji put su na okupu bile prije trideset ljeta, kada se jedna od mlađih cura iz njihovog roda, udavala. Ovoga puta nije bila riječ o udaji nego o želji da upriliče zajednički skup na kojem će pretresti za njih njihove obitelji i cijeli rod Kulaša iz Crnića na području Stoca, zanimljive i bitne stvari.

Dame od Kulaša

   „Ideja je pala na plodno tlo, došle su sve koje su mogle“, kažu Janja i Mara, te dodaju da je „pala“ ideja da se ubuduće sastaju u određenim vremenskim intervalima. 

   Kako se na plodnim i rodnim Dubravama pjeva bećarac pristiglih devetnaest dama dalo si oduška pa su i zapjevale, posebice njima dragu: „Kada prođem kroz sva sela naša, najljepše su cure u Kulaša!“ Naravno nisu zaboravile ni rodne Crniće – Kad pogledam s brda Ladinica, nema ljepšeg sela od Crnića“ itd.  Kako su navele za pjesme imaju i argumente, sve cure 'od Kulaša' su se udale, danas su to majke, bake… Od Mare Beno doznali smo da su na skupu bile dame od Kulaša rođene od 1947. do 1973. godine.

   Zanimljivo, dame „od Kulaša“ skup su priredile u konobi Vinarije „Domano“ u Domanovićima. Ne sumnjamo da bi na prijam u takvom ambijentu, vrlo rado došli i njihovi bračni partneri, odnosno muževi! Biće da ih uopće nisu zvale.

D. Musa (Večernji list)