Tomislavgrad, sezonsko stočarstvo i stećci: Sto volova vuklo Markov kamen od Čvrsnice do Lipe
Stećak zvani Markov kamen |
„Od sječenja još je zagonetnije pitanje,
koje se valjda neće nikada riješiti, a to je kako su naši bogomilski pređi
prevozili one svoje nadgrobne spomenike, često velikih dimenzija i težine“ (Vejsil
Ćurčić „Kako su naši
bogomilski pređi sjekli i prevozili svoje nadgrobne spomenike“, Napredak, IX.,
broj 3 – 4, Sarajevo, ožujak – travanj, 1942., str. 38.).
Nakon razmatranja u narodu tada još raširenog vjerovanja o ljudima divovima
koji su razmještali goleme kamene gromade, Ćurčić koji je to područje obilazio
početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća, navodi:
Slika iz tridesetih godina dvadesetog stoljeća |
„Sljedeća pretpostavka počiva već na realnoj
podlozi. Stari fra Dujmo Ostojić iz manastira Humac kraj Ljubuškog pričao mi je
prije nekoliko godina, da je on od starih ljudi slušao; da je na Rudopolju
ispod Čvrsnice planine stajao u stara vremena stećak, na kome je bilo ispisano:
Vukla Marta
Na brata Marka
Miseca veljače
Preko polja Svinjače,
Vuklo sto volova
Zaklala sto ovnova.
Uz ove stihove na 38. stranici spomenutog
rada, Ćurčić izražava nevjericu da je takvo što bilo napisano na stećku.
Vjerojatnijom drži priču koju je čuo od seljaka u Kongori i Duvanjskom polju,
da se navedeni stihovi „odnose na Markov
kamen u srednjovječnoj nekropoli u Lipi kraj Kongore. Tu ima na četiri
mjesta i samo malo jedno od drugog porazmaknuta četiri sredovječna groblja Svi
su spomenici u četiri one nekropole najpretežnijim dijelom vrlo proste izrade i
gotovo bez ikakva određenog oblika. Ali se među četiri stotine spomenika u ove
četiri nekropole u jednoj sa 180 stećaka odlikuje jedan veliki i lijepo
izrađeni spomenik, za koji tamošnji narod priča da je to Markov kamen i da je sječen u Jelenku (Čvrsnica planina) više
Blidinjskog jezera, te da je vučen preko polja Svinjače pa niz Grla na groblje
u Lipu.“ (Str. 38.)
Dvojbe s postolja - ili je Markov kamen pomican ili je imao blizanca |
Razlažući tematiku iz kuta razdaljine od 15-ak
kilometara, što je tri sata hoda, i težine tereta, Ćurčić zaključuje da je
posve moguće da ga je „vuklo sto volova“, što znači pedeset jarmova, a uz svaki
jaram ide po jedan pratitelj, što znači pedeset ljudi. Ako se uzme moguća
brzina kretanja za prevlačenje Markova
stećka trebalo je od petnaest do mjesec dana, onda se moglo i pojesti
stotinu ovnova!
Što se tiče same izrade stećaka Ćurčić
navodi da su se majstori u vrijeme kad na ovim prostorima nije bio poznat
barut, služili dlijetom, željeznim i drvenim klinovima, čekićem… odnosno
tehnologijom iz doba Rimljana. Kao vješte majstore posebice ističe „Popovce u
Hercegovini koji su od starina bili odlični klesari, a u srednjem vijeku
pohađali su klesarske škole u Dubrovniku, pa su oni zastalno i veliki dio
spomenika u Hercegovini, osobito one ljepše izrade valjda i izrađivali. Oni su
dakako u Dubrovniku izučili se pismu…“
Dakle, autor najvrsnijim majstorima
drži žitelje današnje općine Ravno i okolnih mjesta.
Naravno, uz sve navedeno i danas ostaje
enigma kako su ondašnji majstori sa skromnom tehnikom izrađivali goleme
spomenike teške i po tri vagona, odnosno 30.000 kilograma! Reklo bi se oko stećaka
ne samo oko Markovog još je puno više
dvojbi nego odgovora.
Tekst i foto: D. Musa
P. S. O Markovom stećku i stećcima po Poljima i Planinama, sezonskom stočarstvu i potencijalnim arheološkim nalazištima, bit će riječi na predstavljanju knjige "Sezonsko stočarstvo zapadne Hercegovine" novinara i pisca Dušana Muse. Knjiga će biti predstavljana u dvorani Skupštine Hercegbosanske županije u Tomislavgradu, u ponedjeljak, 17. lipnja, s početkom u 20 sati.
Uz domaćina Matu Kelavu predsjednika Matice hrvatske ogranak Tomislavgrad, u programu će nastupiti - prof. Andrija Stojić, urednik knjige i autor Dušan Musa. U zabavnom dijelu programa nastupit će Pjevački ansambl i mješoviti orkestar Matice hrvatske Tomislavgrad.
Dobro došli!
Stado obitelji Ševo na pojilu (srpanj 2022.) |
Primjedbe
Objavi komentar