Gdje je bio Hollywood kad su se u Dubrovniku potpisivali predbračni ugovori
Za Hercegovce, i ne samo njih, zanimljivo štivo knjiga dr. sc. Marijana Sivrića „Hercegovački rodovi u Dubrovniku u doba Republike“ predstavljeno je u Gradskoj knjižnici Ljubuški. Uz JU KSC Ljubuški u čijem sastavu djeluje Gradska knjižnica, organizatori ovoga događaja bili su MH Ljubuški i HKB „Bilig“. Nakon što smo saslušali predstavljače mr. sc. Antu Paponju i dr. sc. Vladu Pavičića, porazgovarali s autorom i prelistali knjigu za oko nam je zapala preslika ženidbenog ugovora između Martola Mišljenovića, mlađeg i Ruse Vangelista iz 1528. godine! Pretpostavljamo, za autora je to ilustracija o potomku jednog od doseljenih Hercegovaca u Dubrovnik, a mi smo se čitajući zapitali – gdje je u to vrijeme bio razvikani Hollywood sa predbračnim ugovorima svojih zvijezda i zvjezdica kad su Martol i Rusa potpisali svoj 'predbračni ugovori'? Narodski kazano – niđe. Kolumbo je jedva tridesetak godina prije otkrio Ameriku, dok su oko današnje svjetske filmske meke šetala stada bizona. U tom svjetlu, u tom kontekstu može se promatrati i navedeno djelo koje obrađuje sedamnaest rodova koji su iz Hercegovine stizali u drevnu Raguzu.
Obraćanje dr. sc. Marijana Sivrića |
„Monografija „Hercegovački rodovi u Dubrovniku u doba Republike“, nastajala je u jednom dužem razdoblju. Budući da sam radio u muzeju, kasnije u arhivu gdje je primjeran stručni rad, muzejski, kasnije arhivski, pa se znanstvenim radom moglo baviti samo iznimno u slobodno vrijeme. Knjiga je pisana na osnovu bogate građe Dubrovačkog državnog arhiva, naročito spisa koji su nastali radom dubrovačkog javnog notarijata, Republica notarija di Ragusa, kako se on zvao. Notar je u Dubrovniku postojao i ranije prije nego što je on posto Republika, ali je on bio privatna osoba s pravom javnosti. Iz tog perioda nije sačuvano ništa od spisa. To je vrijeme do 1.278. godine kada je utemeljen javni notarijat u Dubrovniku“, pojasnio je dr. Sivrić, te na upit zašto su se hercegovački rodovi naseljeni u Dubrovnik gasili poslije nekoliko generacija, nastavlja:
„Postoji teorija da su gradovi gutači ljudi
i da ne mogu reproducirati sami sebe što se tiče stanovništva pa su oni osuđeni
na doseljavanje. To je slučaj s Dubrovnikom, ali i ostalim gradovima i Zadar i
Split i Rijeka, svi su oni zavisili od zaleđa. Malo je čudno recimo neke
obitelji koje su izumrle u Dubrovniku, a jedan dio se naselio na seoskom
ruralnom području i danas egzistira. Zdravstvene prilike - razne epidemije,
pomori, najveći problem su zdravlja ljudi i njihovog opstanka…“
Ženidbeni ugovor Martola od Stoca i Ruse od Raguze |
Govoreći o toj temi dr. sc. Vlado Pavičić, jedan od recenzenata je kazao: „Prema istraživanjima akademika Vekarića (Nenad op. a.) upravo gradska aglomeracija Dubrovnika potvrđuje fenomen proždiranja ljudi, jer je za više od 99 % tamošnjeg stanovništva koje je ušlo u 21, stoljeće, njihov prvi predak doselio u Dubrovnik poslije 1800. godine, za više od 85 % poslije 1900., a za više od 60 % poslije 1945, godine.“ Ovu zanimljivu konstataciju dr. Pavičić potkrepljuje primjerom rodova Vasilj i Sivrić koji su iz Međugorja preselili u Dubrovnik, ali sus e do konca 19 stoljeća ugasili. Oba ta roda su sredinom 18. st. imali po jedno kućanstvo, „u 21. stoljeće, pored svih nedaća, rod Vasilj ulazi s preko 100, a Sivrići s oko 50 kućanstava na broćanskoj visoravni“.
Govoreći o djelu dr. Sivrića, mr. Paponja,
također jedan od recenzenata je konstatirao:
„Istraživanje je ukazalo na gotovo nepromijenjen smjer migracija još od
srednjeg vijeka – iz unutrašnjosti prema obali, sa znatno izraženijim
amplitudama u osmanskom razdoblju. Istraživački diskurs autora otkriva i
najvažniji generator ovih migracija a to je neodoljiva privlačna snaga jednog
velikog grada – Dubrovnika, koji se za svoje zaleđe pojavljuje kao svojevrsno
područje niskog tlaka i glavni recipijent, iz kojeg migrantska gibanja
zajedno sa njegovim zaleđem neodoljivo stapaju u komplementarnu cjelinu.“
U svakom slučaju monografija „Hercegovački
rodovi u Dubrovniku u doba Republike“ dr. sc. Marijana Sivrića je zanimljivo i
poučno štivo.
Tekst i
foto: Književno-novinarski studio "Musa"
P. S. Svako prenošenje tekstova bez odobrenja autora je nedozvoljeno i podliježe prema "Kodeksu za štampu" i Zakonu o zaštiti intelektualnog vlasništva BiH, kaznenom gonjenju. Nadam se da će dva portala koja su još od 2011-te s portala Radiopostaje "Čapljina" iz 'Večernjaka', krali moj trud, izmiriti svoje visoke dugove! Javite se, ne budite kukavice, poslat ću vam žiro račun.
Na predstavljanje došli istinski ljubitelji knjige |
Primjedbe
Objavi komentar