Hercegovina maslinarska zemlja od pamtivijeka!

 Nakon otkrića u Vranjevu Selu divlje masline rastu i u neumskom Gracu, što govori da je:

    Ako je i bilo nekih dvojbi o divljim maslinama o čemu je kao otkriću 'Večernjak' pisao prije dva mjeseca, više ih nema. Ponukan tim napisom javio se Slavko Katić iz Neuma, od kojeg smo doznali da divljih maslina ima i u neumskom Gracu i to odmah uz staru prometnicu za Neum. Nakon što smo obišli teren mogli smo samo konstatirati da je neumsko područje kao i cijeli Mediteran ujedno i područje divlje masline. Naime, u prvom natpisu smo kao mogućnost ostavili da se divlja maslina proširila od pitomih iz antičke vile rustice čiji se obrisi nalaze u Vranjevu Selu. Mislimo da s novim nalazom koji vjerojatno neće biti i jedini na neumskom području, dvojbe otpadaju. Divlja maslina je kao i drugo mediteransko bilje, rasla kao samonikla biljka. Na upit zašto se za to nije znalo Slavko Katić istraživač kulturne, povijesne, pa i biološke baštine neumskog kraja kaže:

   „Nije se na tome radilo. Izuzmemo li jednodnevni izlet preko Graca na Žabu, u ljeto 1967. godine., botaničara dr. Čedomila Šilića, znanstvenog savjetnika u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, koji je sa suradnicima ocijenio da bi bilo korisno sustavno ispitati biodiverzitet odnosno biološku raznolikost ovog prostora, drugih istraživanja nije bilo. Ja sam u separatu „Vegetacija na prostoru župe Gradac“, pobrojao vrste drveća i za njih vezane zanimljivosti. I to je sve, pa su se tako Neumljani čudili kada je izišao natpis u „Večernjem listu“ da u Neumu ima divljih maslina“, naglašava gospodin Slavko iz čijeg separata navodimo njegova zapažanja o divljoj maslini:

Pogled s brda s divljim maslinama na Gradac

   „Maslina divlja (Olea Oleaster), tipična je vrsta uže, priobalne  zone Sredozemlja. Poznato je da je ranije bilo više stabala ove samonikle vrste na više mjesta u južnom prostoru ove župe (misli se na župu Gradac u čijem je zborniku separat objavljen op. a.), a danas su najvidljivije one poviše puta kod Babića kuća u Gracu. Za razliku od masline u kulturi (Olea Europaea L.) divlja maslina ima sitan plod, ali se i ona nekada sakupljala i od nje se dobivalo ulje. List se koristi u pripravcima za uklanjanje povišene masnoće u krvi“.

   Ovim kratkim opisom gospodin Katić je riješio dvojbu oko neumskih divljih maslina. Jednostavno riječ je o samonikloj biljci koja raste na području Sredozemlja. Divlja maslina iz Graca doživjela je kako gospodin Katić kaže, proces devastacije šuma povezan s nizom čimbenika kao što su – paljenje klačina - za dobivanje kreča, zatim paljenjem lazina (kad se vadi svaki panj), za sijanje buhača (biljke koja ima jak miris cvjetova, pa zato odbija komarce, mrave, biljne uši, buhače, stjenice, muhe i krumpirovu zlaticu), koji se otkupljivao. Dalje, divlje masline su stradale zbog sječe za prodaju drveta za ogrjev itd. Uglavnom, i ovo što ima dovoljno je da se Bosna i Hercegovina uvrsti u maslinarsku zemlju. Nema više potrebe pozivati se na torkular u rimskoj vili rustici Mogorjelo i slično, jer divlja maslina je autohtono drvo Hercegovine!

Borba za život između maslina, smreke i makije

   Inače, na otocima i priobalju primorske Hrvatske nevjerojatno je veliki broj divljih maslina, jasno dio tog areala je i neumsko zaleđe. Prema prvim saznanjima do kojih dođosmo, odlične su uza oprašivanje u maslinicima kultiviranih maslina. U antičkoj Grčkoj nisu pravili razliku između pitome i divlje masline, jedina razlika je bila u veličini ploda, dok su Španjolci odnedavno počeli s proizvodnjom ulja od divljih maslina. Za Hercegovce koji su krenuli na količinu ulja, to baš i nije zanimljivo područje jer dok za litru ulja od komercijalnih sorti treba 6 – 10 kilograma maslina, za divlje masline količina se povećava na 15 do 20 kilograma. Sudeći po iskustvima iz Španjolske koja prenose časopisi iz te oblasti, između ta dva ulja postoji temeljna razlika kada je riječ o organoleptičkim svojstvima, a različit je i kemijski sastav, međutim, ulje od divlje masline ima  veći udio fenolnih spojeva i vitamina E, tako da su ta ulja gledano sa zdravstvenog aspekta, korisnija nego od pitomih maslina.

    Ukratko, Hercegovina je maslinarska zemlja prirodnim slijedom, a ne nečijom voljom. To je po nama i bez istraživanja krupno otkriće, jer od sada pa nadalje i ubuduće, Hercegovci se nisu ubacili u maslinarstvo kao nepozvani gosti, nego su poslije niza stoljeća nastavili njegovati ono što im je priroda dala.

Tekst i foto: Književno-novinarski studio „Musa“

                                                          Maslina iz kamena nikla

Divlja maslina je dio južnohercegovačke flore

'
P. S. Svako prenošenje tekstova bez odobrenja autora je nedozvoljeno, još od 2011-te s portala Radiopostaje "Čapljina" iz 'Večernjaka', posebice sada kada sam bio prinuđen i na postavljanje bloga!