Odbojka: Prof. dr. Goran Nešić - Mi treneri moramo biti jako dobri pedagozi da mlade danas zadržimo u sportu

Čapljinske mlade nade s trenerima

   Goran Nešić profesor s titulom dr. na Fakultetu sporta i Univerziteta u Beogradu, odbojkaški je stručnjak koji relativno često dolazi u Čapljinu. Nije samo u pitanju kamp OK Čapljina nego i privatni razlozi. Naravno njegov boravak iskoristili smo za razgovor na odbojkaške teme i dileme, a počeli smo upravo upitom od spomenutim dolascima:  

   „Uvijek mi je zadovoljstvo doći u Čapljinu. Ja se ovdje osjećam kao kod kuće, djevojke su super, slušaju rade, ima dosta talenata, što je jako bitno. Na kraju krajeva Hercegovina cijela ima baš dosta visokih ljudi to je ono što prednjači u odbojci, tako da je bilo zadovoljstvo raditi s takvom djecom.

   -Treneri se danas žale da je djecu teško zadržati, kad porastu, kad stignu do kadetskog, a posebice juniorskog uzrasta, zašto?

   -To je problem u sportu, međutim mi treneri moramo biti pravi pedagozi da zadržimo tu djecu. Naravno veliki broj djece ne može ostati kao na početku u onoj bazi, u onoj osnovi. Kada postanu kadeti, juniori neki natjecatelji, već tada ih treba animirati, tad treba s njima raditi. To je najteže doba, doba puberteta i kod djevojčica i kod dječaka – vide neke druge prioritete u životu, zaljube se…, onda je to veliki problem. Međutim, mi moramo biti toliko dobri pedagozi da ih zadržimo. Ja često studentima kažem – dobar pedagog nije onaj, koji kaže ono što misli i vidi, dobar pedagog je onaj koji kaže ono što njegov vaspitanik hoće da čuje, samo na malo drugačiji način! To je ono što nam nedostaje u trenerskom pozivu ne samo u trenerskom pozivu nego i u tjelesnom vaspitanju.

Goran Nešić objašnjava

   -Problem ženske odbojka u BiH posebice ovdje u Hercegovini, malo djevojaka ostaje u odbojci po završetku fakulteta, kako je stanje po tom pitanju u Srbiji?

   -U Srbiji je to malo drugačije, kada je riječ o ženskoj odbojci. Te djevojke koje imaju 24 – 25 godina one su već napravile neke karijere, je li to Italija, Turska, Njemačka, nije bitno koja je država. Rijetko koja ostane u Srbiji tu i mi imamo veliki problem. Jer dijete koje ima devetnaest, dvadeset godina završi srednju školu one sebe već vidi tamo gdje je privlačnije. Sada nam i Amerikanci prave veliki problem, jer mnogo djevojaka odlazi u Ameriku igrati. Prošle godine je cijela juniorska reprezentacija Srbije otišla u Ameriku. Naravno mi ih ne možemo osujetiti u tome, one ide na školovanje. Međutim, veliki je problem kada se vrate iz Amerike, one se ne vrate igrati u Srbiji, podizati nivo tih nekih novih djevojčica, nego idu igrati u jačim ligama gdje ima više novca.

   -Muška odbojka, u cijeloj Hercegovini nema ozbiljnog kluba, koliko vidimo u cijelom svijetu je kriza muške odbojke, kako je stanje u Srbiji?

   -Jeste, velika je kriza, mali broj dječaka se odlučuje za odbojku, zašto - zato što dječaci traže kontakt, traže da budu brži, jači bolji, a u odbojci toga nema puno. Ima samo smeč, ali ne može se smeč raditi na prvom treningu, treba proći neko vrijeme da se to ispunilo. Mali broj dječaka se odlučuje za odbojku. Mi imamo veli problem u Srbiji – košarka, nogomet, rukomet, vaterpolo, tenis pa tek tada odbojka. I to što se iselektira to nisu oni pravi koji bi trebali biti. Mnogo njih ode na košarku jer je veći novac, roditelji su motivirani da im djeca igraju za velike pare, da se obogate preko noći. I socijalna komponenta se kod nas uvukla u sport, koliko god mi to prešućivali.

Goran Nešić dijeli savjete za prijem i izbačaj lopte

   -Bili se izbornik ženske reprezentacije BiH, kako gledate na današnju generaciju?

   -Imam Isanović je mogu reći moj projekt, ja sam vodio reprezentaciju i pozvao je, ona je pokazala svoje pravo lice bila je stvarno super, međutim ona je sljedeće godine otišla u Ameriku i igrala je tamo za neku univerzitetsku ekipu. Mala Biberdžić je iz ovih krajeva, isto dobar igrač, međutim pitanje je koliko će ta djeca imati motiva igrati za reprezentaciju, ne iz nacionalnih razloga - apsolutno, nego iz razloga jer nemaju s kim igrati. To je ono što je najveći problem.

   -Vidjelo se to u nedavnim kvalifikacijama Isanović i Biberdžić odrade 70 posto učinka?

   -To je veliki problem, tu mi, kažem – mi, jer sam i ja vodio tri godine reprezentaciju BiH, trebamo pokušati animirati djecu da prođu kroz reprezentaciju da se zadrži ona esencija, ono pravo. To je neka priča. Na žalost imali smo i tada osipanja, neka Edina Begić tada najbolja igračica BiH, igrala je u talijanskoj Monc,i se nije odazvala na važne utakmice. Uglavnom sedam igračica se tada nije odazvalo!? To mi je negdje na srcu, ne zbog mene nego zbog ostalih djevojaka, a da su se odazvale već tada bi igrali europsko prvenstvo i tko zna gdje bi nam bio kraj.

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Milos Jelčić u sredini s trenerima OK Mostara prati rad prof. Nešića