Čapljina: Povrtlarska tuga ili gdje smo stali, gdje smo pali da nas Albanija hrani povrćem

 

Grgo Matić - nekadašnje gužve su prošlost, sada uvoz vlada

   Da je netko generacijama rođenim prije 1980. godine rekao da će Bosnu i Hercegovinu  Albanija povrćem hraniti, smatrali bi ga zrelim za duševnu bolnicu. Međutim, na žalost ovdašnjih poljoprivrednika, a i potrošača, vremena se mijenjaju, pa je tako lani iz te nekada razvojno podcjenjivane zemlje, uobičajena je bila izreka „zaosta si k'o Albanija“, stiglo povrća vrijednosno teško zavidnih 27,639 milijuna maraka! Roba nije bila ni lagana, a time ni jeftina „pizala“ je 20,737 milijuna kilograma. Da nam (ne)sreća bude veća po težini prednjačio je krumpir 22,2 milijuna kilograma, a po vrijednosti rajčice, narodski kavode, kavade ili paradajz, koje su plaćene preko 28 milijuna maraka. To je trenutačna zbilja koja se već može saznati na AL pregledu. I tamo znaju što nas je zadesilo – Albanija nas povrćem hrani?!

                                                      Domaća kvaliteta

   Duga je priča s kime bi sve na tu temu, odnosno na te teme, mogli razgovarati, kad i Al zna da nam izvoz povrća pada, a uvoz raste. Tužno djeluje podatak da je uvoz krumpira u 2025. godini dostigao 22,2 milijuna kilograma. Kraj ranog krumpira koji je kvalitetniji od uvoznog ranog, kad neobrađena stoje po krumpiru čuvana polja – Glamočko i Nevesinjsko, pa Romanija, Lijevče polje, Semberija…. Manje-više tijekom cijele zime cijena uvoznog krumpira se vrtjela oko marku, dok je trenutačno Ljubuški rani i rani krumpir iz drugih dijelova juga Hercegovine, pao na 0,80 KM ili koji fenig više po kilogramu?

Kod domaćih starih sorti na uvoz kavoda daje se 28 milijuna maraka!?

   Moramo reći da nije stvar ni u cijeni s obzirom da se proteklih dana kupus cijenio samo 0,40 – 0,50 KM, rajčice 1,80 do 2,50 KM, paprike su bile 2,80 do 3,50, crveni luk je 1,7 do 2,00 KM, bijeli od 4 do 7 KM - vijenci. Krastavci su bili 1,5 do 1,7, tikvice 0,80 do 1,00 KM, raštika je bila 3 – 4 KM, list peršina i celera već godinama cijeni se od oko 5 KM za kilogram itd.

   Ni voće nije ubila skupoća, zbog obilnog uroda trešnje su se cijenile vod od 2 pa do 5 KM sortne, breskve i nektarine 1,8 do 2,5 KM, tek nešto cjenjenije bile su jagode 5 – 6 KM. Prvi bostan nudio se za 2,00 do 2,50 KM. Da se kompletira ponuda nedostaju još samo lubenice. Međutim, prodajni lanci ne dangube već oglašavaju akcijsku prodaju uvoznih lubenica?! Kad za koji dan prispiju naše cijena će im biti jedva oko marku itd.

   Grgo Matić koji već tridesetak godina radi na veletržnici ističe da su promjene velike u odnosu na razdoblje ne samo prije trideset godine nego i razdoblje prije pojave korona virusa.

Hilmo Krehić bude posla, ali nije k'o nekada

   „Ukupno uzevši robe je sve manje, ali je još veća nestašica kupaca. Kakve su ovdje nekada gužve bile, eee…“ s uzdahom prisjeća gospodin Matić. Da je problema u „nestašici“ kupaca potvrđuje i Hilmo Krehić iz Ljubuškog koji na veletržnici kruh zarađuje nepunih četvrt stoljeća.

   „Bude posla, ali mi koji se sjećamo nekadašnjih gužvi, ne možemo biti zadovoljni“, naglašava gospodin Krehić.

                            Umjesto na veletržnicama kupuje se na skladištima uvozne robe

   Slično je raspoloženja i ispred veletržnice gdje je ponuda raznovrsna, od presadnica povrća, sira mlijeka, suhog mesa, cvijeća pa do jaja i koka nosilja. Žarko Sušac iz Cerna kod Ljubuškog koji svake subote izlaže perad, kaže da se nekad i sada ne može usporediti.

Žarko Sušac desno s potencijalnim kupcima

   „Postalo je nezdravo i koke hraniti, ali idemo dalje“, šeretski dodaje Žarko.

   Ističemo da su navedene cijene voća i povrća na veliko, pa dok roba iz Tasovčića stigne na udaljenije odrednice cijena poraste. Međutim, može se reći da ponuda domaće robe opada, a izgleda još brže broj kupaca, nakupaca, prekupaca i slično, jer se s raznih strana uvozi roba, pa više me treba ići do Čapljine, nego kupovati na skladištima. Dokle?

Tekst i foto: Dušan Musa

Jadi naši, ni krumpira nema dovoljno