Ribe: U južnohercegovačkim rijekama i jezerima - "Letu štuke", a salmonidne vrste nestaju

Mala im gajba

   Uz obilnu ponudu raznoraznih potrepština na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima petkom se na nekoliko štandova trži i riba. Uz ribu iz uzgoja – pastrvu, šaran, somiće… i sve rjeđu jegulju, nađu se i manje popularne ribe koje poput babuške (Carassius gibelio) koja je početkom osamdesetih stigla iz Kine(?!), karaša što je lokalni naziv za (Carassius auratus), ribu iz porodice šarana koji je autohtona vrsta. Međutim, zadnjih godina sve je prisutnija štuka, čiji primjerci imponiraju veličinom. Da je štuka novina u vodama juga Hercegovine da se zaključiti iz knjige „Ribe Neretve“ koju su zajednički 2013. godine izdali Centar za zaštitu i promicanje endemskih i autohtonih vrsta iz Mostara i Modro zelena – Zadruga branitelja iz Metkovića u Hrvatskoj.

   U opisu štuke na stranicama 146. i 147. kratki su navodi o prisutnosti te riblje vrste u vodama juga Hercegovine. Kada se govori o rasprostranjenosti štuke uzgred je spomenuto da je „nekoliko primjeraka ulovljeno u Hutovom blatu“.  Kada se govori o njezinom socioekonomskom značaju konstatira se da je: „Gospodarski i sportsko ribolovni značaj ove vrste vrlo je velik“,  a zatim se dodaje: „Rijetka je u vodama Neretve“.

U vodama se vodi borba različitih vrsta

   Međutim, to je bilo prije desetak godina, po primjercima koje je po cijeni od 5 KM za kilogram nudio ribič koji veli da je ima sve više u vodama oko Čapljine, očito da više „nije rijetka“ nego je zavladala pojedinim vodotocima, a posebice Trebižatom. Bolji poznavatelji stanja u toj pritoci Neretve ističu da je stanje sa alarmantno. Mada je proteklih godina Sportsko ribolovno društvo iz Čapljine u suradnji s Parkom prirode Hutovo blato organiziralo izlov štuke, po slikama je očito da joj to nije baš naškodilo.  

   Kad se sagledaju, kažu, sve skromniji ulovi salmonidne ribe s izgledom i veličinom ulovljenih štuka može se parafrazirati naslov sarajevske grupe „Letu štuke“ u – letu štuke, a salmonidne vrste - pastrva, mladica, zubatak, glavatica..., nestaju. Inače, znanost uz to što je grabežljivac, napada čak i vlastite primjerke, za štuku navodi da "živi u stajaćim i sporo tekućim slatkim vodama bogatim vodenim biljem, poput jezera, kanala i bara, gdje vrebaju iz zasjede". Tko je tog grabežljivca karakterističnog za vodotoke crnomorskog sliva donio ne jug Hercegovine i ribičima, biolozima i svoj ihtiofauni napravio medvjeđu uslugu, ostat će vječna tajna.

Riba na tržnici u Tasovčićima

   Raspitujući se oko teme o štukama došli smo do zaključka da ima samo jedno rješenje, a ono glasi - organizirati predavanja ili još bolje riblje piknike uz ovdašnje rijeke i Hutovo blato na kojima će stručni „predavači“ iz Slavonije, posebice Baranje, prikazati kako se sprema štuka i koju su sve od nje specijaliteti. Druge nema, svejedno ovdašnji svijet vjeran duhu iz davne nam Paganije, baš i ne voli red, nego preferira slobodan izlov kad mu se ćefne, pa kad nauči spravljati štuku neće joj biti spasa, nestat će poput jegulje.

Tekste i foto: D. Musa