Nova briga: Mungosi prodiru dolinom Neretve, a izgleda da umjesto zmija preferiraju ptičja gnijezda, voće, kokošinjce…

 

Mungos u Višićima obilazi plastenike

   „Mungosi postaju sve veći problem, pojavili su se u većem broju prije desetak godina i nastavili se širiti dolinom Neretve. Već ih ima u svim čapljinskim naseljima uz Neretvu, za sada nemamo informacija jesu li se proširili na Dubravsku visoravan, ali veliko su zlo“, konstatira Zdravko Pranjić tajnik Lovačkog društva „Galeb“ iz Čapljine, te naglašava:

   „Nemaju prirodnih neprijatelja tako da se nesmetano šire. Ne znamo napadaju li zmije zbog kojih su navodno doneseni na neke dalmatinske otoke, ali znamo da napadaju zečiće, gnijezda jarebica i drugih ptica koje se gnijezde ne samo na zemlji nego i do metar dva visine, sitnu divljač, jedu voće i sve što stignu. Postali su vrlo, vrlo, ozbiljan problem. Teško ih je uočiti, pa i uhvatiti. Za sada su jedan od dokaza kamere u lovištu koje ih registriraju i mrtvi primjerci koje pregaze automobili. Žive u većim zajednicama, jedno vrijeme nastanjivali su napuštene staklenike u Klepcima. Ima ih oko smetlišta i divljih deponija. Koliko znam uočavani su sve do Mostarskog blata. Ne znamo što i kako poduzeti, ali nešto će se morati, jer gdje se oni nasele neće biti ni sitne divljači, ni ptica koje se gnijezde u travi i gustišu, a ni domaćoj peradi se ne piše dobro“, zaključuje tajnik Pranić.

Mungosi u Popovom polju 

   Priču o prodoru mungosa jugom Hercegovine u 'Večernjaku' smo objavili prije sedam - osam godina, u međuvremenu oni su očito je nastavili osvajati teritorij. Aktualnu inicirao je kolega Mile Limov iz Radiopostaje Čapljina koji je uočio neobične životinje kako u dvorištu napuštene kuće u Višićima, jedu opali kivi. Uz pošalice o famoznom „džudžanu“ od poznanika su stigle fotografije o neobičnoj životinje koja se šulja po dvorištima. Da je riječ o mungosu potvrdili su Zdravko Pranjić tajnik LD „Galeb“ i Josip Vekić ing. lovstva i zaštite prirode.

   Priča o mungosu na istočnoj obali Jadrana, vezuje se za otok Mljet gdje je ciljano iz Indije naseljen 1910. godine. Razlog naseljavanja bio je veliki broj ugriza zmija na tom otoku što je ponukalo tadašnje austrougarske vlasti da nasele mungose koji su navodno istrebljivači zmija. Na Mljet je naseljeno jedanaest jedinki, četiri ženke i sedam mužjaka. Prema dostupnim podatcima mungos je na Mljetu dostigao biološki maksimum za samo tri godine, pa je počeo ugrožavati sve manje životinje. U to vrijeme njemački zololozi su istražujući uočili da je nestalo zmija na otoku, međutim ostalo je upitno jesu li mungosi jeli zmije ili su pojeli hranu kojom se zmije hrane!?

   Valja reći da mungosi nisu imuni na zmijski otrov, ali su vrlo otporni na njega, pa u slučaju ugriza odrasle životinje obično prežive. Zanimljivo je zapažanje zagrebačkog biologa prof. Zorana Tadića koji je konstatirao „da je mungos vrlo oportuna životinja“, što znači da jede najviše ono što najlakše ulovi, a to svakako nisu zmije. Shodno tome upitno je uvjerenje da su mungosi prije svega uništavači zmija. Novija saznanja upućuju da će od mungosa najprije stradati kukci, žabe, gušteri, štakori, zatim jaja ptica, pa grožđe, smokve itd., nego zmije. Vrijedi zabilježiti da su nakon Mljeta uneseni na Korčulu 1923., Brač 2026., Hvar 1970. godine, međutim od 1949. ne uživaju zakonsku zaštitu. Otkuda, kako i kada su stigli u Hercegovinu nepoznato je, međutim po svemu sudeći valjat će se s njima boriti.

Tekst: Dušan Musa  (Večernji list)

Fotosi: Arhiva - M. Limov, LD "Galeb" Čapljina

Mungosi su plahe životinje koje nije lako uslikati