Planinarenje: Na „Mont Blanc niske Hercegovine“, goru Vrlosinj, planinari stižu i autobusima

Planinari na najvišem vrhu ljubuške gore

   Latinska uzrečica Omnia mutantur ili sve se mijenja, slobodno se može primijeniti na najviši vrh ljubuškog kraja - goru Vrlosinj čija je nadmorska visina prema različitim izvorima između 954 i 962 metra, što nije toliko ni bitno. Bitno je da tu prema kategorizaciji goru (gore su prirodne uzvisine između 500 i 1000 metara), nazivaju Mont Blanc niske Hercegovine. Mada je dio biokovskog masiva gora Vrlosinj naprosto izranja iz Ljubuškog i Vrgorskog polja pružajući pogled na sve četiri stanje. Mr. Radoslav Dodig, pokoji Ljubuški erudita smatrao je da sam naziv Vrlosinj dolazi od nesvakidašnje preglednosti te relativno male uzvisine tvorbom riječi – vrlo sine, odnosno ugleda se, tj. Vrlosinj.

Polazak splitskih planinara na Vrlosinj (Foto: D. Musa)

   Povod ovome uvodnu nije samo značenje ove gore nego činjenica da postaje sve popularnija među planinarima i izvan Bosne i Hercegovine. Prije tridesetak godina na tu goru penjali su se rijetki zanesenjaci, što je za tradiciji vjerne Hercegovce, bila besposlica. U međuvremenu stvari su se promijenile, proteklih godina Vrlosinj su pohodile skupine planinara iz obližnjih hercegovačkih pa i dalmatinskih mjesta, a nedavno smo upratili planinare koji su autobusom došli iz Splita. Riječ je o članovima Planinarskog društva „Gojzerica“. Marija Paro, glavni vodič spomenutog društva, Vrlosinj je posjetila prošle jeseni, nakon čega su je prirodne ljepote i netaknuta priroda ponukale da stigne ponovo s tridesetak članova.

Zadovoljni planinari nakon objeda

   Damir Tolj mještanin naselja Greda odakle se polazi na Vrlosinj, vodič na pohodu Splićanima ističe da su bili iznađeni dojmovima, kako različitim šumskim cvijećem, tako i nezaboravnim pogledom koji puca ne samo do planina sjevera Hercegovine, nego sve do Orjena na granici BiH i Crne Gore, mora u pločanskoj luci…! Jedna od odlika Vrlosinja nekada su bile i životinje, posebice divlje svinje, međutim njih je na minimum sveo lov uz pomoć Gi-pi-esa. Za razliku od divljači koju naprosto smiču nove tehnologije u lovstvu, uz različito ljekovito bilje – od majčine dušice do ive trave, mogu se sresti i zmije koje su prema nekim ekolozima pouzdan indikator nezagađene prirode.

Tekst: Dušan Musa 

Foto: Damir Tolj

Autobus u povratku