Primjeri: Da su ceste žile kucavice života potvrđuje Ante Burum iz Orahova Dola

ožujka 17, 2026

Primjeri: Da su ceste žile kucavice života potvrđuje Ante Burum iz Orahova Dola

Za rad raspoložena trojka

Nepunih pet mjeseci nakon otvaranja novoizgrađene slobodno se prema izgledu može reći magistralne prometnice Zavala granični prijelaz Orahov Do – Slano, posjetili smo naselje Orahov Do u općini Ravno, s ciljem svojevrsne inventure znači li nova prometnica i promjene u naselje koje je prije gradnje ceste bilo na umoru. Na ulazu u naselje koje se stisnulo uz padine brda Orlice s uličicama uskim poput dalmatinskih kala. Međutim dok su kale nastajale prema dosljednim urbanističkim planovima postavljene u odnosu na smjerove vjetra u Orovu Dolu kako mještani kažu, uske uličice diktirala je zaštita obradive zemlje u podnožju.

Ante Burum priželjkuje nove prometnice

Nabrojali smo tri uličice i na koncu privučeni lupanjem teških čekića provirili u dvorišta u kojem se vrijedna trojka uhvatila u koštac s kamenom gromadom kako bi proširili i uredili dvorište. Domaćin Ante Burum spreman udovoljiti našoj znatiželji poče priču:

„Jest, djelom je za radove zaslužna cesta, a djelom činjenica da sam se tu rodio i odgojio. Volim doći, a vole i djeca. Počeo sam renovirati i kuću. Imam tu ispod malu bašču, a dole ispod puta obrađujem njivu, 2.000 kvadrata. Radim koliko mogu stići“, kaže Ante, te razlaže:

„Put je za svakoga dobro došao, bez puta nema života. S putem je došla i voda, treba još i telefon, bez tih pratećih stvari danas nema života. Pomalo se vraćamo, mi malo stariji, a poticat ćemo i mlađe da se vraćaju. Ako mi stariji ne dajemo viziju mladima neće ni oni dolaziti. Jedno s drugim značit će pomak naprijed.

Dragan i Dražen rekoše da volontiraju kod prijatelja

-Još kad se završi preostalih četiri, pet kilometara do Slanog?

„Kad se završi put do Slanog, to bi bilo evoga, za čas si u Dubrovniku - 35 do 40 minuta u vrh glave. Nadamo se gradnji puta Hutovo - Ravno i dalje povezivanje s Dračevom dole, to bi bilo sat i petnaest minuta do Mostara!

-Ako prođe i autocesta do Dubrovnika?

-Onda smo mi za dvajes' minuta u Dubrovniku, k'o kod kuće. Tamo kuća ovdje kuća“, zadovoljno konstatira gospar Ante, te na upit – je li se razmišljao o sličnom povezivanju nastavlja:

-Da je to neko rekao prije desetak, petnaest godina ja prvi bi kazao - nema od toga ništa. Godinama se prije govorilo da će proći put, ali se ništa nije radilo dok Hrvatska nije priskočila. Bez hrvatske države ne bi bilo ceste, to je činjenica. Hrvatska država je uvidjela gdje treba uložiti. Čujem ja po Dubrovniku – ima u Dubrovniku puno toga neriješenog, a oni prave cestu u drugoj državi'. Nije to baš tako sa granicom izolirani su i Slano i Ravno, a bez komunikacije nema života. U budućnosti, ako bude života i ako bude mira, vazda se ovdje može raditi ako se želi raditi, ili na zemlji ili sa stokom“.

Dražen ne žali kamena

Tako razmišlja nostalgični Ante Burum, a podržavaju ga prijatelji Dragan Raguž i Dražen Knežević koji uz put rekoše da volontiraju kod prijatelja. Pažnje je vrijedan podatak da je u Orahovu Dolu 1641. godine rođen Nikola Bošković, otac slavnog Ruđera Boškovića. Rodna kuća Ruđerovog oca narodski kazano još na uzgoru, djelom i obnovljena. Na Igrištu (prostor na kojem su se okupljale seoske starešine i donosile odluke, prethodnica današnjeg parlamenta), koji je očito služilo i kao guvno za vršidbu žita, podignuto je i spomen obilježje Ruđeru Boškoviću, a s vanjske strane postavljena je i kutija za registraciju sudionika na hodočasničkoj ruti Camino Dubrovnik – Međugorje. Naravno i ta bi ruta trebala doprinijeti oživljavanju ovoga dijela BiH. Uz navedeno, u Orahovu Dolu registrirali smo i jedan veliki projekt, ali o njemu drugom prigodom.

Tekst i foto: Dušan Musa