Nogomet: Ante Volarević - od Gabele do Ploča trenira preko 1000 dječaka, ali nema više od 30 juniora!?

Ante Volarević sportski direktor GOŠK-a

   Federalni prvoligaš GOŠK iz Gabele po prvi puta značajnu ulogu prepustio je  ljudima „iz Neretve“, kako južni Hercegovci nazivaju područje od Metkovića do Ploča. Šef stručnog stožera je Jure Obšivač bivši nogometaš, a sportski direktor pravi nogometni vuk Ante Volarević koji je uz klubove s Jadrana nastupao i za prvoligaša Osijek, te Ljubuški i Posušje. Nakon igračke karijere Volarević se posvetio trenerskom pozivu, vodio je više klubova, a posebice se iskazao u radu s mladima. Uz ostalo dojam je da su ga Gabeljani angažirali i zbog toga, pa smo i razgovor s Volarevićem otvorili uputom:

   -Za vas trenere iz Neretve kažu, a i praksa to potvrđuje, da ste uspješni u promociji mladih igrača, ima li tu neke tajne?

   -Tajne nema, ali ima problema. Radio sam u Pločama, Neretvi, Neretvancu, međutim juniora je sve manje i manje. Više je razloga za to, mi smo ovdje tako stacionirani da djeca idu na fakultete i ostavljaju nogomet. To je jedan razlog, drugi je – djeca se vrlo brzo danas razočaraju i s 15, 16 godina prestaju igrati nogomet!? Čim ocjene da ne mogu ostvariti vrhunsku karijeru prestaju. Suvišno je govoriti o vremenima, ovako je bilo u naše vrijeme ovako je danas, to je stvarno tako. Danas mladi imaju veći izbor, puno više stvari koje mi nismo imali, nama je sport bio sve, danas se mladi brzo razočaraju. Sada ja vam garantiram od Gabele do Ploča da, možda, nema registriranih što trenira više od 30 juniora! A trenira trenutno po nekoj mojoj evidenciji, mislim da sam dobro upoznat, od Gabele do Ploča, preko 1000 djece, možda i više.

   -A nema juniora?

   -Ja sam mislio da je to samo kod nas problem, ali evo iz kontakata vidim da se svugdje traže igrači 'ispod godina' (op. a. 18 godina). Znači svi klubovi imaju manje-više isti problem.

Temperamenti Dalamtinci Volarević - lijevo i Obšivač - desno, na klupi GOŠK-a

   -Koliko na to utječe ples milijuna koji zapljuskuje nogomet od Lige prvaka pa naniže, nekad je bilo važno biti zvijezda u malom klubu?

   -Ponovit ću, čim vide da ne mogu ostvariti neke karijere minimalno recimo da neće dobaciti do Salzburgu, odustaju. Ja pažljivo pratim nogomet od U9, pa do seniorskog i veteranskog. Kad igra naraštaj U9 od svakog djeteta na tribinama su dva roditelja, slično je i kod U11, već kod U13 se smanjiva, kod U15 dolaze rijetki, kad je U17 više nema roditelja. Roditelji djecu prate do jedne granice kad vide da od toga neće biti ništa, da im djeca ne mogu napraviti neke velike karijere oni se razočaraju i vjerojatno djeci puste da sami odluče. A djeca danas nisu jakog karaktera, nemaju borbenosti, pa lako odustaju.

   -Postoji li odgovornost i s druge strane u nogometnim savezima, ima li dovoljno razvojnih liga, koje bi dale dovoljno prilika mladim igračima?

   -Gledajte, klubovi iz nekog mog viđenja nemaju dovoljno ni strpljenja ni razumijevanja prema trenerima, ni prema nekom procesu, vrlo brzo se traži instant rezultat, čim rezultat ne opravda očekivanja treneri dobivaju otkaze. U takvoj situaciji, treneri se boje dati priliku mladim igračima vjerujući da će im iskusniji donijeti taj instant rezultat i to je s naprijed navedenim posljedica da je mladih sve manje na nogometnim terenima, konačni rezultat.

   Slobodno se može zaključiti da je riječ o temi o kojoj se malo priča, ali ona je prisutna. Sličnu priču nedavno smo čuli i od Miloša Jelčića trenera odbojkaškog kluba Čapljina, a uočava se to i kod drugih čapljinskih klubova. U mlađim uzrastima je gužva i galama, kako djeca rastu tako bježe od nogometne lopte koju su u djetinjstvu obožavali. I to je to, priča na koju se vrijedi osvrnuti.

Tekst i foto: Dušan Musa 

Ante Volarević. Kako djeca rastu roditelji odlaze s tribina