Odbojka: Miloš Jelčić predsjednik OK Čapljina - ne razumijem rano odustajanje od sporta današnjih generacija

 

Dogovor igračica s predsjednikom - trenerom Jelčićem

   Odbojka je sport koji je u federalnom dijelu Hercegovine u stagnaciji. Već poodavno s radom je prestao Mostar, pa ima desetak godina i muški pogon OK Čapljina, a trenutačno su u službenim natjecanjima aktivna samo tri ženska kluba Čapljina i dva mostarska – Mostar i Student. Na temu što je po srijedi – rad ili nedostatak igračica, odnosno igrača, porazgovarali smo s Milošom Jelčićem, predsjednikom OK Čapljina i trenerom mlađih uzrasta, koji kaže:

                                  Za mlađe uzraste nema praznog hoda

   „Poslije Nove godine odmah smo krenuli s radom, jer kako je poznato praznog hoda kod mlađih uzrasta nema. Uvijek se brusi tehnika, pomalo se radi igra i u generaciji djevojčica s kojima ja radim - 2012. godište i mlađe, polako učimo ono što je iznimno važno u odbojci, a to su postave. Polako radimo jedna, druga, treća tako da izraslije od ovih djevojčica poslije ljetnog kampa mogu nastaviti vježbati s prvom ekipom.

Mlade prvotimke Čapljine na večernjem treningu

   -Koliko vidimo u dvije skupine ima tridesetak igračica, što se tiče brojnosti očito je interesa ima, ima li kvalitete?

   -Po zadnjem popisu imao 121 djevojčicu računajući sve uzraste. Jedna stvar koja mene nervira to je jedna rekao bi anomalija što veći broj preskače treninge petkom. Na primjer jučer ih je u ovoj grupi bilo 36, a danas za trećinu manje. Zašto, ne znam. Samo znam da bi ta djeca i prvi dan vikenda trebala biti na treningu. Ostalo sve imamo potencijal, visinu, manje više i uvjete“, kaže Jelčić, pa naglašava:

   -Nikada nije lakše bilo doći do uspjeha?! Nikada! Kad to kažem onda mislim na odbojku, nogomet je ipak nešto više od sporta tu ima dosta ljudi koji treniraju i rade, međutim u odbojci nikada nije bilo lakše doći do uspjeha. Pogotovu u muškoj odbojci! I poluproizvodi danas mogu strašno daleko doći. Ja u ovim godinama redovito dolazim na treninge, trudim se radim, ali zaboli me činjenica kada iziđem iz dvorane i vidim curice kako hodaju, a trebale su bit na treningu, ili još gore - trenira pet, pa i deset godina dođe vrati opremu i kaže – ja treneru više ne mogu. Ja to ne mogu razumjeti.

Mladima treba više samopouzdanja, borbenosti i upornosti

   -U odbojci ste skoro pedeset godina, koja je razlika između vaše generacije i današnjih?

   -Nikada nije bilo kao sada, vidite i rukometaše oni imaju trening nakon nas kao i mi ni oni danas nisu kompletni – i njima petak, što li? To je tako, trudim se radim, razgovaram puno s djecom, radim i u školi s njima, ta djeca su okej do neke trinaeste, četrnaeste godine i opet su okej poslije osamnaeste i devetnaeste. Ali taj neki period – tih četiri, pet godina, koje su ključne za razvoj sportaša odlaze nam u nepovrat. Kasnije kad voz prođe kažu mi – treneru nisam trebala ili trebao odustat. Mislim da bismo svi od obitelji, škole, trenera, grada trebali uprijeti da djeca ostanu u sportu. Ne mora im sport biti egzistencija u životu, ali kroz sport mogu ostvariti brojne benefite od zdravstvenih, društvenih, socijalnih, školovanja… Jednom riječi Čapljina u ovom trenutku ima talente, ali nema jake klubove, jedan od razloga je činjenica da značajan broj djece iscuri iz dvorane. Slično je i u drugim sredinama, samo se o tome šuti.

                                         Iduće sezone dvije ekipe Čapljine

   -Bili ste igrač i trener muškog pogona koji je prije desetak godina prestao s radom, pokušavali ste obnoviti rad, ali nije išlo, zašto?                                       

   -Iznimno je teško, nevjerojatno teško. Zašto? ima tu i smiješnih ili bolje kazano žalosnih zgoda. Jednom prilikom trenirale su naše cure i na drugoj strani dvanaest, trinaest dečkića, dok smo mi radili ušao je djed jednog dječaka izveo njega s treninga za njim još dvojicu kazavši - izlazi odavde to samo treniraju curice! Ja sam ostao bez riječi. Danas djeca lako odustaju, nedovoljno su uporna i borbena. Čim ga ne staviš u sastav, naljuti se i ode, a mi smo čekali priliku, kad bi je ugrabili nismo popuštali. Mi imamo nadarene djevojčice prošle godine dvije naše igračice Tesa Glavinić i Ljubica Dugandžić su prešle u zagrebačku Mladost, ali možemo i puno više, samo da je htijenja.

Djevojčice na treningu

   U pokušaju sprječavanja ranog odustajanje od sporta u OK Čapljina su riješili iduće sezone formirati još jednu ekipu koja bi se natjecala u Prvoj ligi Federacije BiH. 

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Lopte za trening