Stari grad Ljubuški: Obnavljajući bedeme, temelje tvrđave tražili na 2,5 metra dubine - i strojem i ručno

Radovi na 40 stupnjeva Celzijevih u srpnju

   Nekako u tišini u tijeku je još jedna faza konzervatorsko-restauratorskih radova na Starom gradu u Ljubuškom, odnosno tvrđavi hercega Stjepana. Mada se skele na jugozapadnom dijelu tvrđave vide iz grada, ova faza je manje uočljiva od prethodnih, međutim ne i manje bitna, jer svaka faza obnove ima svoje značajke i zanimljivosti. Radilište smo posjetili u dva navrata u vrelom srpnju kada su na upit o poslu na četrdesetak stupnjeva radnici za ovaj posao specijalizirane tvrtke „Građevinar Fajić“ d. o. o. Mostar, lakonski odgovorili „u Hercegovini je uvijek ljeti vruće, a zimi hladno“. Što će reći da uvjete za posao koji rade oni ne mogu birati, odnosni tako je kako je.

Pri restauraciji nema žurbe razgleda se odgovarajuće kamenje

   Za drugog posjeta ovih dana vrijeme je ugodnije, međutim od zadnjeg posjeta očito je da skupina od pet, šest radnika koji se bave zidarskim poslovima, nije odmarala. Vidno su uznapredovali, a obol poslu dale su njihove kolege koje su što strojem što ručno iskopale tlo do samih temelja sjeverozapadnog dijela unutrašnjosti tvrđave. Nije to mali posao, jer je na jednom dijelu temelje trebalo tražiti na dva i pol metra dubine… Ovoga puta na radilištu smo zatekli majstora Osmana i njegove asistente – Ermina, Zulfu i Halila.

                                            Cijena radova 204.633 KM

   „Ovo je pipav posao, nema žurbe. Nekad je odgovarajući kamen pod rukom, a nekad ga tražiš u hrpi“, otkriva Osman tajne restauratorskog poziva, te dodaje da je i žbuka posebna:

   „Kao vezivo uz nekadašnji materijal - pržinu i kreč ide i bijeli cement, koji ojačava i učvršćuje zidove“.

Za obnovu se koristi posebna smjesa

   Nakon posjeta radilištu u gradskoj upravi Ljubuškog saznali da su sredstva za sadašnju fazu, očito je bit će ih još niz dok se posao privede kraju, obnove financiraju Federalno ministarstvo prostornog uređenja i Grad Ljubuški. Ukupni iznos sredstava s PDV-om, je 204.633 KM. Popis objekata koji će se raditi u ovoj fazi je poduži, obnavljaju se ili su već obnovljeni bedemi 5, 6, 7, 11, 11a, te pomoćni objekti, po. 5, po. 6, po. 7, i po. 8. Riječ je u unutrašnjim nižim bedemima, dok neki od pomoćnih objekata izazivaju čuđenje. Jedan od njih ima puškarnice, čak i jedan manji prozor, ali se ne zna kako se u njega ulazilo? Moguće da se spuštalo konopom ili na neki drugi način, jer vrata koliko vidjesmo, nigdje nema. Uz to prostorija je neobičnog oblika, neka vrsta suženog trokuta.

Radoznalci iz Njemačke

   Ono što je možda najvažnije u cijeloj priči su posjetitelji, i za posjeta po čelopeku (velikoj vrućini) i za nedavnog po nešto ugodnijem vremenu, stalno pristižu znatiželjnici. Za prvog posjeta bile su to dvije mlade Njemice i gosti iz SAD-a, a za drugog znatiželjnici iz Hrvatske i opet Nijemci, koji su do podnožja stigli na motociklu. Da posjeta ima tijekom cijelog dana potvrđuju i radnici koji rade na konzervaciji i restauraciji i Starog grada. Sve do obnove središnje kule Herceguše, branič kule i dijela obrambenih bedema prije koju godinu, Stari grad nije bio toliko privlačan. Sada je posve druga slika, što ukazuje da obnova Starog grada nema samo svoju tradicijsku i kulturološku vrijednost neko već vidljivu turističku, pa je tako u podnožju mladi par otvorio ugostiteljski objekt – restoran „Ljubuša“!

                         Od Stjepana i Sandalja do Velikog vojvode Vlatka Vukovića Kosače

   Navedeni podatci sami po sebi svjedoče da bi u perspektivi obnova Starog grada uz turistički, mogla imati i gospodarski učinak. Ono što je u cijeloj priči oko konzervatorsko-restauratorskih radova interesantno su ime graditelje i vrijeme obnove. Na primjeru prvog spomena Ljubuškog vidi se da bi i to mogao biti sklizak teren. Naime, u godišnjaku zemaljskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture… BiH „Naše starine“ iz 1952., čiji je glavni i odgovorni urednik Šefik Bešlagić navedeno je da se „Ljubuški prvi put spominje 1452.“, u međuvremenu  došlo se do podatka da je prvi spomen 21. veljače 1444. godine, taj nadnevak se slavi kao dan Grada Ljubuškog. Međutim ni tu priči  nije kraj jer su u međuvremenu u Dubrovačkom arhivu pronađeni dokumenti da se prvi put spominje 1438., a najnoviji je 15. veljače 1435. godine.

Očišćeni temelji nakon čega će i bedem dobiti svoj nastava

   Shodno tome upitno je li Stari grad zidan za vladavine hercega Stjepana, najčešće se spominje oko 1440. godine, ili je započet još za njegovog strica velikog vojvode Sandalja Hranića, koji je obiteljsko prijestolje roda Kosača držao od 1392. do 1435. kada ga poslije smrti nasljeđuje, bratić Stjepan. Zanimljivo, i Sandalj Hranić je naslijedio strica Velikog vojvodu Vlatka Vukovića Kosaču, najpoznatijeg vojskovođu bosanskog kraljevstva. 

Tekst i foto: Dušan Musa  (Večernji list)

Naravno, nikakvo preuzimanje tekstova i slika ne dolazi u obzir, jedino to mogu New York Times, Le Monde i poslovni suradnici.

Prostorija kojoj se ne zna ni ulaz ni namjena

Otkopani temelj na dubini od preko 2,5 metra

Obnovljeni južni bedem - slika iz vrelog srpnja

Pogled na tvrđavu hercega Stjepana sa zapada